VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 38
38 odlučujućim ustanovama (Acta Hier. VIII., LXXXIV.) ne bijaše doista zakonito imenovan svetojeronimskim kanonikom. Stoga je i Rota 15. svibnja 1654. (Acta Hier. CV.) tako sudila; a svetojeronimska bratovština je pohitala, da javi kranjskoj zemaljskoj oblasti, da je uslied te osude Kranjska izlučena iz svetojeronimskog gostinjca (Acta Hier. CIX.); a to nije bila istina. Uslied toga Jamšićeva stranka, zagovarana od Križanića, potakla je ponovno načelno pitanje kod Rote, a svetojeronimska bratovština sa svoje strane je takodjer zahtjevala, da se jednom za uviek konkretno utanači, koje pokrajine imaju pravo na bratovštinu i gostinjac po misli Siksta V. Pitanje je bilo razpravljano 10. prosinca 1655. pak definitivno razsuđjeno 24. travnja 1656. ovom odlukom: „Na tražbu bratovštine, narodnosti i gostinjca sv. Jeronima Illyraca u Rimu — — o tumačenju bulle, kojom je Siksto V. zasnovao kolegijatnu crkvu sv. Jeronima Illyraca, odnosno o području narodnosti illyrske u njoj imenovane — — osudjujemo : pravo i točno područje illyrskoga naroda po bulli i misli Siksta V., bijaše i jest, i tako se razumjevati mora, Dalmacija ili niyrija, kojoj su česti: Hrvatska, Bosna i Slavonija, s posvemašnjim izključenjem Koruške, Štajerske i Kranjske; i samo oni, koji su porieklom iz ovih četiriju krajeva: Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije imaju — — — pravo na gostinjac i bratovštinu sv. Jeronima . ." (Acta Hier. CXIII.). Očito je, da ovoj razsudi nije podlogom geografski pojam rimskog Illyrika ili Dalmacije, jer ova zahvaćaše samo jedan dio označenih zemalja u razsudi, to jest : južni dio današnje Hrvatske, srednji i južni dio Bosne, Čitavu Dalmaciju i Hercegovinu; pak onda Crnugoru, zapadnu Staru Srbiju, Albaniju do Lješa i Šarplanine, 1 koje nijesu u razsudi uzete u obzir. S druge strane razsuda pod Illyricum ili Dalmaciju obuhvaća još današnju Hrvatsku i Slavoniju, što za rimske dobe ne pripadahu Illyriku ili Dalmaciji, nego pripadahu pokrajini Panoniji. S toga podloga razsudi jest lih etnografska, kako se to označuje u samoj tražbenoj stavci : „područje illyrske narodnosti". A jedina katolička narodnost u Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni i Slavoniji za doba izdanja razsude, naime početkom druge polovine XVII. vieka, kao što i danas, jeste bila, kao što je i danas, lih hrvatska narodnost. Ovom osudom Rote bratovština i gostinjac sv. Jeronima bješe strogo ograničeni na izključivu hrvatsku narodnost. I tako je osuda odmah provedena, da se je i sam Paštrić, glavni kolovodja eskluzivizma, kojemu žrtvom pade neoporecivo pravo slovenačkoga naroda, našao na čudu : Barani u području mletačke Albanije, od vajkada Hrvati i katolici, ostadoše zajedno sa Slovencima, Rotinom razsudom 24. travnja 1655. iz bratovštine i gostinjca izključeni. To je Paštrića upeklo. S toga podastre on spomenicu Propagandi, da proti Rotinoj osudi — jer Barani medju Skadarskim Jezerom i morem nijesu Arbanasi nego „Illyrci" i od vajkada primani u bratovštinu i gostinjac — bude barskom području uz more do Lješa pak sve do Skadarskoga Jezera priznato pravo na svetojeronimski gostinjac i kaptol. Propaganda je doista 10. srpnja 1657. odpisala, da razjaš1 Ivančić n. dj. 106.
