VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 39

39 njenja ne treba, i da se o barskom području neće da izjavi (Acta Hier. CXV.). Poznija praksa dokazuje, da je katolicima Hrvatima (ne Arbanasima) barskoga područja bilo priznato pravo na oba zavoda. Ova je parnica razklimala našim narodnim zavodima, te je bratovština, premda dobitnica, za nju potrošila 549 škuda (Acta Hier. CX1V.), dok je eksluzivistična „dalmatinska" stranka znatno ojačala. VI. Živovanje bratovštine i gostinjca 1590.—1901. godine. Tudjinačke bratovštine u Rimu običavale su od vajkada označivati se grbovima onih krajeva, što imadjahu aktivno pravo na iste, kao što i grbovima onih država, kojima dotični krajevi pripadahu, i kojih bi zaštitu ili pokroviteljstvo one priznavale, a tako uživati neku vrst eksteritorijalnosti. I svetojeronimska bratovština, kojoj je apostolska Vizitacija 1541. godine priznala sudbenu eksteritorijalnost, izlučiv ju sasvim iz područja rimskih vlasti sudbenih i administrativnih (Acta Hier. LUI. na koncu), stala je upotrebljavati najprije grbove hrvatskih zemalja, imajući na nju pravo. Grbove hrvatskih zemalja susrećemo već od 1584. g. na svečanim izpravama svetojeronimske bratovštine, a sva je prilika, da je to već prije u porabi bilo. Bakrorez glasovitoga rezbara Božka Bonifacija, izradjen spomenute godine, štono predstavlja bratimskoga zaštitnika i naslovnika crkve sv. Jeronima s nadpisom : f Societas Sancti Hieronymi Nationis Illvricorum Almae Urbis, na uglovima je urešen sa četiri grba : Dalmacije, primorske Hrvatske, Slavonije i Bosne.

1 Tim je bakrorezom svetojeronimska bratovština resila one pisane voštanice, koje je na blagdan 2. veljače dielila bratimima i prikazivala u znak podaničtva sv. Stolici i svomu kardinalu pokrovitelju; a kašnje pak i poslanicima vlada, kojih pokroviteljstvo uživaše. Istom takovom predstavom s rečenim grbovima urešene su bile svjedočbe, što ih je upraviteljstvo gostinjca izdavalo poklonicima, koji bi svoje pokloničke dužnosti ovršili. Taj bakrorez je valjda još davnije porabe bio, jer ga se je moralo 1652. godine trošnosti radi obnoviti. Napokon su onim grbovima bili providjeni i obrazci uredovnih bratimskih spisa, poimence sudbenih ugovora. Geografična karta hrvatskih zemalja, koju je svetojeronimska bratovština dala 1660. g. izraditi od slikara Andrije Buffalinija, da točno opredieli zemlje imajuće pravo na bratovštinu, gostinjac i kaptol sv. Jeronima, po razsudi Rote 1655. g. predstavlja takodjer pojedine hrvatske pokrajine označene spomenutim grbovima.

1 Pojedince pak, baš za prevlasti dalmatinskih ekskluzivista druge polovine XVII. vieka, upotrebljavalo se na pokućtvu gostinjca i crkve samo dalmatinski grb osebice; a to je lih iz težnje, e što više dokazati pravo na gostinjac i kaptol, 1 Snimak kod Ivančica n. dj. na pročelju; Crnčić, Rad CXXV., 9. Opažamo, da grb na kocke nije bio grb današnje uže Hrvatske medju Dravom i Savom, nego primorske Hrvatske, t. j. predjela od Rieke do Neretve, dakle i današnje kopnene Dal macije, a da grb sa kunom ili kunama medju dvie rieke bijaše i jest grb današnje Hrvatske Banovine. Sr. Bojničić, Grbovnica Slavonije. 2 Izvornik u svetojeronimskom kolegiju; fotograflčni snimak kod Ivančica n. dj. Sr. Acta Hieron. CXV1I.