VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 37

37 Ovaj dogodjaj potanko su već izbistrili Crnčić' i Ivančić,

2 te ne ćemo da u ponasitnosti zasjecamo. Spominjemo samo to, da je studenoga 1650. godine, mimo prosvjeda svetojeronimske bratovštine, kardinal pokrovitelj crkve a istodobno i patron, Frano Peretti di Montalto, pranećak Siksta V-oga podielio jednu izpražnjenu kanoniju pri sv. Jeronimu Ivanu Jamšiću, sinu ljubljanskoga Slovenca Luke Jamšića, ali rodjenu u Rimu i nevjestu hrvatskom ili slovenskom jeziku. To je bilo doista proti zakladnici Siksta V. (Acta Hier. LXXVI.) i odluci apoŠ. Vizitacije 1630. godine (Acta Hier. LXXXIV.), nu nije zasjecalo u gostinjac, nego u kaptol. Odatle se izlegla parnica, a s njom i načelno pitanje, koji od južnih Slavena imaju pravo na gostinjac. U svetojeronimskoj bratovštini su bili u većini prišlaci iz mletačke Dalmacije, te oni su svima silama upirali u to, da klasična Illyrija zahvaćaše samo hrvatske zemlje (Dalmaciju, Istru, Hrvatsku i Bosnu s Hercegovinom), a ne slovenačke (Kranjsku i Štajersku), griešeć dakako na debelo proti povjestnoj geografiji. Nu tada se je na to malo pazilo. Njihov kolovodja Paštrić uz to je spatvorio izprave svetojeronimskog arhiva, osobito zakladnicu Nikole V. 1453. g., gdje je mjesto „Dalmatica et Sclauoniae nationes" preinačio u „Dalmatica seu Illyrica natio" (Acta Hier. V1IL). A tako je učinio i s drugim izpravama (Acta Hier. XCVL), iztičuć svedjer istoznačnost Dalmacije sa Illyrijom, oslonjen na tom, da se je jedan dio rimske Illyrije nazivao kadkada i Dalmacijom. Osobito je kod rimskoga vrhovnoga sudišta Rote bilo uvaženo ovo pogrešno, naumice spatvoreno, poistosvjetovanje Dalmacije sa Illyrijom, koje je Paštriću upalilo sretno krivotvorenjem prepisa odluke Nikole V-oga 1453. g., kako se to očito vidi na još sačuvanom primjerku.

3 Paštrićevoj spatvorini, kojoj se ni sami protivnici ne dosjetiše, dobro je došla druga pogreška, pobrkanje naime etnografije sa političkom geografijom sa slovenačke strane. Kranjska zemaljska oblast, upitana od svetojeronimske bratovštine, dali narod slovenaČki pripada skupini „iilyrskoj" i dali ima pravo na gostinjac sv. Jeronima (Acta Hier. CH.), izjaviše, da slovenačko pučanstvo govori doista „illyrskim" jezikom, ali da u političkom pogledu pripada zajedno sa Štajerskom i Koruškom njemačkoj carevini. Radi ovoga političkoga razloga slovenački poklonici —- koji su dosele pristupali k svetojeronimskom gostinjcu — slati će se u njemački, a ne u hrvatski gostinjac. Zaludu su proti Pa'Štrićevoj tezi o illyrstvo-dalmatinstvu odlučno ustali toliko protustranka Jamšićeva, koliko svetojeronimski bratim učeni Juraj Križanić, poduprti etnografskim razlogom, t. j. istovjetnošću slovenačkoga pučanstva sa hrvatskim — potvrdjenom od protuizjava uvaženih svjedoka, — kao što i pravnom dotadanjom praksom, da su Slovenci svedjer bili smatrani „Slavoncima ili Illyrima" (Hrvatima), te bili bratimljeni i ugošćivani kod sv. Jeronima. Jamšićeva stvar imala je Ahilovu petu u tom, što on i ako porieklom Slovenac a rodjeni Rimljanin, ne poznavaše narodnoga jezika, te po navedenim 1 Imena Slovjen i Ilir, u Radu LXX1X., 32 i d. 2 La qitestione di S. Girolamo, 14 i d. 3 Acta Hieron. VIII. ; fotograf, snimak kod Crnčića, Rad LXXXIX., Ivančica n. dj.