VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 33

33 che i vostri ; et si alcun altro visi ritrovasse stare, sia vostro servo, et Ii suoi discendenti siano servi delli vostri posteri. Fatto nella città nuova d' Alessandria Nostra, fondata sopra il gran fiume Nilo, 1' anno duodecimo de Regni Nostri (anni del Mondo 3680); rallegrandosi i gran Dei Giove, Marte, Plutone, e la grandissima Dea Minerva. Testimonii di questa cosa sono Atleta 1' illustre Luogotenente, et altri Principi XI, li quali rimanendo Noi senza discendenza abbiamo lasciati eredi di tutto il Mondo. Legum, Statutorum, Privilegiorum, tum priscarum tum novarum — civitatis et insulae Paghi — amplissima collectio — Marcilauri Rujch ; rukopis u c. k. namjestničkom arhivu u Zadru, sv. I., str. 1—2. Poilirivanju je bilo dakako primješano i nešto panslavizma; ali kod dalmatinskih i hrvatskih pisaca uzkrišeno ilirstvo ograničeno je na etnografsku hrvatsku skupinu. Baš to shvaćanje izrično susretamo toliko kod svetojeronimskih bratima književnika, koliko u izpravama odnosećim se na označenje teritorija „ilirskoga" naroda. Svetojeronimski bratimi književnici svoj jezik, kad latinski pišu, nazivlju „illyrica lingua", te ga prevadjaju u svom jeziku „hrvatski jezik". Medju tolikima kratkoće radi odabiremo dvojicu : Ivana Tomka Marnavića i Jurja Križanića. Šibenčanin rodom, a porieklom Bošnjak Ivan Tomko Marnavić, koji je dulje vremena boravio u Rimu, te se raznim . svojim povjestnim djelima odlikovao,

1 tiskao je kod propagande 1626. godine nauk kršćanski u našem jeziku, što je opet 1708. godine bio pretiskan (prevod Bellarminova katekizma),

2 koji u latinskom imprimaturu i u hrvatskom naslovu biva ovako naznačen : Declaratio Doctrinae Christianae Cardinalis Istumacenge obilnie nauka karstyanskoga Bellarmini e Soc. Jesu, a Joanne Tomco Sloxeno od Prisvitloga G. R. Bellarmina Marnauitio Illyrice fldeliter reddita itd. kardinala S. R. C. Prineseno v yazik harRomae in Seminario Romano 18. Aprilis uatski tumaçengem Iuanna Tomka Mar1626. Reimprimatur itd. nauicha, Bosnyanina itd.V Rimu MDCCVIII. Marnavić je bio svetojeronimski bratim, dapače predsjednik svetojeronimske bratovštine 1630. g. S toga ovo svjedočanstvo rodjenoga Dalmatinca a Bošnjaka porieklom, Marnavića, svetojeronimskoga bratima, službenim odobrenjem, jednostavno dokazuje, da je za Dalmatince i Bošnjake svetojeronimske bratime te rimsku kuriju prve polovine sedamnaestoga vieka istovjetan hrvatski jezik sa lingua illyrica.

3 Svetojeronimski bratim boraveći u Rimu (1640.—56. g.) Juraj Križanić, koji je bio učestnikom u Jamšićevoj parnici te aktuelno sudjelovao (sr. Acta Hier. 1640.—56.), pouzdanik rimske kurije, i za svoga drugoga boravka u Rimu (1652.—6. god.) u najužem doticaju s najučenijim ljudima u Rimu, spjevao i posvetio caru Ferdinandu III. djelo : Triumphus Caesareus Polyglottus, tiskano u Rimu typis Vitalis Mascardi anno MDCLV. U tom djelu su pjesme u jugo1 Fosco, Vita di G. T. Marnavić, Sebenico 1890.. gdje je uzeta u obzir svakolika starija literatura. 2 Primjerak u 8-ini u knjižnici samostana sv. Pavla na Galovcu kod Zadra. 3 I u drugim svojim djelima Marnavić istovjetuje „illyrica lingua" sa „harvackim jezikom" ; sr. Fosco n. dj. 49 i d. 3