VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 175
175 3. Meštru konjuŠnika (agazonum magistro) imadu podavati : krznari jedno krzno (pelliceum) ; uzdari jednu uzdu ; i tako svi ostali obrtnici od svojih obrtnina, i to samo jednom na godinu, kad bude kralj onuda prolazio. Ostalim kraljevim ili kraljičinim službenicima nijesu dužni ništa davati. 4. Kad će kralj ili kraljica doći onamo, dužna je gornja i donja varoš dati mu dužni živež, za jedan objed i jednu večeru. 5. Suca i prisešnike izbirat će si varoš po volji, koji će sve parnice, poput u Budimu, moći riješavati. Priziv ide na budimsku varoš ili na meštra kralj, komornika. 6. Graditi i uzdržavati utvrde donje varoši dužni su gradjani gornje i donje varoši. Ovu povelju Sigismundovu potvrdi god. 1494. 14. septembra u Sibinju kralj Vladislav na molbu prisežnika križevačkih Nikole Sedlarića i Pavla Zigiarta. Kasnije god. 1558. 6. maja u Beču potvrdi gornju Vladislavovu povelju kralj Ferdinand na molbu križevačkoga suca Mateja Kovača i prisežnika Stjepana Saba. Tu Ferdinandovu povelju potvrdi kralj Maksimilijan u Beču 3. marta g. 1568. na molbu gradjana križevačkih Ivana Maljaka i Nikole Falkuša, a napokon potvrdi ovu Maksimilijanovu povelju kralj Matija u Požunu god. 1609. 20. decembra na molbu križevačkog suca Luke Lackovića i prisežnika Andrije Benkovića. Tečajem šesnaestoga vijeka mnogo su trpili Križevčani od navala turskih. Bijeda bila je velika, tako da im plaćanje dužne kraljevske daće (taxa) bijaše gotovo nemoguće. Oni se obrate na kralja Ferdinanda, a ovaj im oprosti to plaćanje sve dotle, dok ne budu pogibli i nevolje turske minule. Nu podban Mihalj Kereceny počeo je usuprot kraljevskom oprostu utjerivati ovu daću za sebe, i groziti se Križevčanima kad ju ne bi plaćali. I opet se Križevčani uteku pod zaštitu kralja, koji god. 1548. 8. maja iz Beča upravi pismo na bana Petra Erdöda, u kojem mu strogo naloži, da štiti Križevčane od svakog nasilja glede plaćanja kraljevske daće. Kako su nevolje i dalje potrajale, umoliše Križevčani kralja Rudolfa II. da im taj oprost daće potvrdi. On to učini g. 1596. 8. marta u Pragu. God. 1617. porodi se izmedju gornje i donje križevačke varoši ozbiljna razmirica poradi općinskog pečata i radi toga, što gornja varoš nije htjela uzdržavati utvrde donje varoši. Ovu razmiricu riješi Toma Erdödi na svom komorničkom sudu u Varaždinu g. 1617. 15. juna odredivši, da se svaka varoš služi i nadalje svojim običajnim pečatom, a da gornja imade pomagati kod uzdržavanja utvrda donjega grada. Tu odredbu potvrdi g. 1660. 26. marta u Beču kralj Leopold na molbu križevačkog bilježnika Tome Medveda i prisežnika Matije Hrvoja Turopoljac zvanog. Slijedeće godine uslijedi sjedinjenje gornje i donje varoši križevačke u jednu kr. i slobodnu varoš, koja bude uredjena poveljom kralja Leopolda I. izdanom u Beču god. 1661. 9. aprila.
