VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 168
168 Naše potežčice k plenipotenciji deputirtom priloženi i trplenja. Ivo. Što su naši poglavnici milostivni cesari i Vaše kraljevsko Veličanstvo milostivno vu privilegijah darovali, ponizno molimo poleg nih vu vsem držati, a ne kako smo čuli, z novijem krajinami dolne i gorne Slavonije i Horvatcke, koji nijesu kako mi privilegirani i naših starih pomoći i krvotočenijem Vašem Veličanstvu podloženi, da bi nas nejednačili ponizno molimo, nego kako najprve Vami verne, poleg privilegije vu milosti obdržavali kako i naše stare. 2go. Mondur, kako godj naši stari za prvih cesara i za Vašeg Veličanstva do ovog mondura nosili, i sami vsaki sebi kupovali i z velikijem veseljem vu njem služili, hoćemo i vu napredak, a ovog nemačkog mondura dalje nositi nemoremo, ar ga nijesmo obikli, već vu starom monduru, kako i dosad Vašemu Veličanstvu verni i pokorni biti na vsaku službu vojačku, od kojega i ovaj stanoviti zrok pridajemo: da Turci i naši neprijatelji najbližni vu starom monduru za junake preštimavali jesu, a sad poleg Vune kod Kostanice nas dozivali, da nas pod ovijem nemačkijem mondurom kakti babe preštimavajjj^ 3to. Izpisati ne moremo, koliko god nas sila primorava, da od našTjeh naselenijeh i kuplenijeh zemalja i z krvijom zasluženije vinograd, livad i šumah potrebuju preveliku sumu penezi imati. Vaše Veličanstvo ! mi smo med zemljanu naj siromašniji, ako nam godina rodi dobro kruhom i vinom težko se hranimo i većem talom, ako dobro ne rodi kruh kupujemo i iz preko Drave i iz dolne zemlje, a vnogi kod nas na cielu godinu ni pet groši dobiti nemožemo, za što bi soli kupili kod svog doma na cielu godinu nemore steći ; pak sad na nas toliko napisali, da moramo davati; vnogijem ciel imutek dvie godine nebi mogao platiti, a nami ovde neveruju, nego vežu i biju po šest na jeden konopec i ištu što nigdar izmoći nemoremo; neka Vaše Veličanstvo milostivno razsude; kad još i za ovaj mondur vnogi je dužen, i vnogi zemlje, mline i livade zalagao svoje, i od cirkvi posudjivo, kako bi mi siromasi mogli živeti i Vašem Veličanstvu službu činiti i ovakovi podanici biti; zato opet molimo na koljena padajući ciela obćina poleg starine nami od milostivni cesarov dane, obdržite nas, i vu svoju protekciju uzmete, a mi vazdar do smrti Vašemu Veličanstvu stalni prebivamo. 4to. Neznamo od kuda na nas takova nemilošta dodje, ne samo vu službe, nego i prez službe vnoge bojeve na svom životu trpimo, što dalje imati ne moremo i ponizno molimo, da bi se nam smilovali i ove bojeve skinuli i duže trpeti nemoremo. 5to. Poleg naše starine ponizno molimo od domorodne i domaćeh za oftcijere postavljati od vriednije, a stranskije nemoremo ovako preveć imati, kako sad čisto prestalo, od domaći neavandjieraju, nego već stranskije puna krajina napunila se je, odkud nami najteže dohodi kako iz ovije podanih težkoća malo manje i za avandjieranje. 5to. Prosimo Vaše Veličanstvo , da mi obodvog zakona grčanskog i rimskog vu ljubavi kako i dosad živeti a treiteg zakona unijate nemoremo imati med sobom, neg vu tom Vaše Veličanstvo pomiluju nas i vu starine drže; akoli koj takov dobrovolno jedan ali drugi zakon prestupi izmed ovije dviju slobodno je, ar ovi treiti su samo za jednu veliku confusiju i neslogu.
