VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 167
167 tovnikom, da će im kraljica pritužbe uvažiti, ako dozvole ubijene častnike zakopati, svojim se častnikom pokore, kraljici vjernost prisegnu, te vojničku službu vršiti budu. 1 Krajišnici zakopaše 15 dana nakon ubojstva častnike u župi Trojstvo, po svoj prilici stoga ondje, jer su ubiti castnici katolici bili, pak ih ne htjedoše zakopati u Severinu, valjda stoga što nije ondje bilo katoličkog groblja. ^Krčelić veli, da šu castnici mjesec dana nepokopani bili : „Post mensem hoc licet factum, tarnen fudisse eos et praecipue Josephum Krčelić, copiosum sanguinem, plures de visu testes retulerunt". Taj njegov navod nestoji, jerbo je protivan izviešću biskupa Tausija od 9Î2, koj javlja banu, da su 15 dana iza smrti castnici pokopani, osim toga znade se pouzdano, da su već 20. veljače otišli krajiški odaslanici pod vodstvom Ljubojevića u Beč, da predadu kraljici gravamina. 2 Navod Krčelićev, da su castnici prigodom pokopa još jako krvarili, može biti istinit, jer se znade, da je za vrieme bune krajišnika bila silna zima, 8 y' te su se mrtva tjelesa smrznula, a prigodom pokopa je postalo toplije vrierrre\ pak su tek onda krvarila. Buntovnici su prisegli kraljici vjernost, pokorili se protjeranim častnikom, dapače ih sami u svoja sjedišta doveli, ali sve to bilo je samo na oko „pro suo intérim beneplacito iisdem parentes", obečav da će mirovati, dok stigne odgovor na pritužbe od kraljice. 4 General Wober je u ime ratnoga vieća predložio kraljici, da ne primi odaslanstvo buntovnih, krajišnika, jer nisu vriedni buntovnici, da ih kraljica primi, — nego da ih treba već u Gracu zadržati i zatvoriti. Kraljica ne prihvati toga predloga, — medjutim odobri drugi predlog ratnoga vieća, isti dan podneseni, da svaki momak gjurgjevačkih krajišnika, koji su sa pukovnikom / Brentanom ugušili bunu u Kapeli pod vodstvom kapetana Kengjela, dobije dva / dukata sa slikom carice a osim toga im obećaje još veće nagrade naknadno. 6 ' Odaslanstvo je stiglo u Beč, nu ne može se ustanoviti, je li ga je kraljica primila. Stalno je, da su svoje pritužbe predali, jer se taj spis nalazi u ratnom arkivu. Ljubojević je u BeČu nastojao izhoditi, da saski knez Hildburghausen, organizator varaždinskog generalata, bude imenovan komisarom za izpitivanje krajiških pritužba, — ali nije uspio, — jer je Hildburghausen još god. 1749. pao u nemilost, kad se kao zapovjednik vojne krajine nije hotio pokoravati odredbam ratnoga vieća, pak se je tom prilikom na svojoj časti zahvalio. Osim toga je podpukovnik Mikašinović Beecka, koj je medjutim za nagradu ugušene bune generalom postao, upućivao, da je pogibeljno imenovati Hildburghausena komisarom, jer je on Ljubojevićev zaštitnik, pak se uslied toga ni sada generalat primirio nebi. 6 Gravaminalnu predstavku krajišnika prepisujem doslovce, ne mienjajuć ništa jezik: 1 Krčelić Annuae str. 152. 2 Tajni dvorski Arkiv u Beču: Izviešće podbana Raucha od 26|2 1755. banu. " 1. c. Izviešće podbana Raucha od 27|2. 1755. banu. 4 Krčelić Annuae str. 153. 5 Tajni dvorski arkiv: Izviešće generala Wobera od 24]2. 1755. kraljici, — sa opazkami kraljičinog riešenja. 6 Krčelić Annuae str. 153.