VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 11

čuva u kr. zemaljskom arkivu u Zagrebu: kuna medju dviema riekama, nad njima zviezda s nadpisom: f SIGILLVM • NOBILIVM • REGNI • SCLAVONIE • 1497.

1 c) Napokon u najužem, geografsko-administrativnom smislu „Slavonija", kako ju svetojeronimska izprava 1451. g. nazivlje „districtus Sclauonie" (Acta Hieron. V.), a mletačka depeša iz Zagreba 29. prosinca 1509. „questa provincia de Schiavonia",

2 označuje zemlju izmedju Gvozda i Drave, t. j. današnju Hrvatsku i Slavoniju.

3 Dok petnaestoga vieka „Slavonija" dolazi u etnografskom smislu, kako gori pod a), pak u političkom, kako pod b), Dalmacija nasuprot ne dolazi nigda kao etnografski naziv, nego kao geografsko-politički, i to : 1. kao čest kraljevine Hrvatske ili Slavonije, kako gori pod b), ili kao mletački primorski posjed od Nina i Novigrada do Omiša. I zato i sami mletački izvori nazivlju svoje dalmatinske posjede „Slavonijom",* kao što i svetojeronimska izprava 1462. g. „de Giara [Zara] de partibus Sclauonie" (Acta Hieron. XIV.) u etnografskom smislu, te Dalmatino ili Schiavone su etnografsko istoznačna imena.

5 Označiv pravo znamenovanje naziva „Slavonije" i „Dalmacije" XV. vieka; sad ćemo da letimice ogledamo političku diobu zemalja, u etnografskom smislu oko 1450. godine „Slavonijom" nazivanih. A. Slovenske zemlje, SCLAVONIA WINDICA i W1NDISCH-LAND od Niemaca nazivane, zajedno s Istrom pripadahu njemačkoj carevini. Nu iztočni Po tom je neoborivo posvjedočen za XV. vieka identitet Hrvata iz primorske Banovine sa talijanskim „Islavo, Slavo, Schiavone" i sa latinskim „Dalinatiae gentes". Za poznije seobe u Italiju sr. Ljubić n. mj. 172, 159; Aranza, Woher die südslawischen Qolonien in Süditalien? u Jagićevom Archiv für slav. Philologie, XIV., 78 i d. Na isti način, od hrvatskih bjegunaca pred Turcima nastale su i druge veće ili manje naselbine u Italiji, kojima ime još svedjer živi u topografičkom nazivlju. Glasovita Riva de' Schiavoni i narodna bratovština di S. Giorgio e Trifone u Mlecima (sr. Jelić, Naše uspomene u Mlecima, Prosvjeta VIII. br. 1 i 2; IX. br. 1 i 2). U gradu Brindizu: CoHtrada di S. Pietro degli Schiavoni; a nedaleko od toga grada 5. Vito degli Schiuvi. Glavna gradska vrata u Forliju Porta Schiavonia već 1504. g. spomenuta. U Furlaniji pak Pasiano Schiavonesco i S. Pietro dei Schiavoni. (Sr. Crnčić, Rad, LXXIX., 21 opaska). 1 Bojničić, Grbovnica kraljevine „Slavonije"

, u Vjesniku hrv. arh. družtva, N. S. I. (1895.—6.), 16 i d. ; u kojem članku su navedeni potanko povjestni izvori za ovo pitanje. — Isti, Pečat kraljevine od godine 1497. u Vjestniku kr. zemaljskog arkiva, III. (1901.), 69. 2 Dispazzi di P. Pasqualigo 1509.—1512., Ljubić, Rel. et com. ven. I., 114. 3 Sr. Bojničić, Grbovnica kraljevine „Slavonije", n. mj. 20. 4 U mletačkim službenim izpravama češće stoji: „Sclauonia seu Dalmatia", Ljubić, List. III., 129, 132; kao što i u staroj mletačkoj kronici: „Dalmatia zoè Schiavonia". Sr. Annuario Dalmatico, I. (1884., 100). Za petnaesti viek, kao suvremeni mletački izvor ob ovom predmetu sr. Annali Veneti 1433.—1453., Ljubić, Commissiones et relationes venetae 1. (Mon. Slav. Merid. VI ), 1876., 1—5. — Dispazzi di Pietro Pasqualigo 1509. do 1512., n. mj. 108—132. — Sr. pak Ljubić, Listine ob odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i mletačke Republike (Mon. I.-V., IX., XII.

, XIII., XXI., XXII.). Index (Mon. XXIV.), s. v. Dalmatia, Croatia, Sclauonia. 5 Sr. op. 3.