VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 12

12 dio slovenskih zemalja na Štajerskom pripadaše silnim celjskim knezovima, koji su istodobno posjedovali i zagrebačku te varaždinsku županiju kraljevine Hrvatske, te se nazivali banima „Slavonije" (Acta Hier. IL). Tako je grad Ptuj (Petovia, Acta Hier.) 1453. god. bio pod upravom hrvatskoga bana Ulrika.

1 Kraljevina Hrvatska i Dalmacija ili „kraljevina Slavonija" XV. vieka bijaše podieljena u: Slavoniju u užem smislu i Hrvatsku primorsku. B. Slavonija, SCLAVONIA u užem smislu (današnja Hrvatska i Slavonija s Medjumurjem i Mačvom), protezaše se od Medjumurja do Biograda na Dunavu, pak onda od Drave i Mure do Gvozda, Bihača i Gradiške. Dok je svedjer bila Posavina jednom banovinom, radi preotimanja medju celjskim knezovima, koji su obnašali bansku čast, i ugarskom strankom, polovinom XV. vieka, bijahu u Slavoniji po dva bana. Zapadni dio, po prilici današnja Hrvatska do Gvozda, Bihača i Gradiške, bijaše pod banom iz moćne porodice celjskih knezova — u svetojeronimskoj izpravi 1451. godine „districtus Sclauonie" nazvan (Acta Hieron. V.); dok iztočni dio bijaše pod banom Nikolom Iločkim. C. Primorska Hrvatska, u suvremenim izvorima CROATIA ili BANADEGUM, banovina naprosto nazvana,

2 s glavnim gradom Kninom, zahvaćaše čitavo današnje velebitsko područje počam od Rieke (Croatia inferior) i svukoliku da našnju kopnenu Dalmaciju (Croatia Superior) do Neretve."" Gornju Hrvatsku je od mletačke Dalmacije razdvajala granica od karinskoga ždriela kod Ribnice preko Nadina, mimo Vrane i Skradina, šibenskog, trogirskog i spljetskog područja pak mimo Gornjih Poljica do Cetine. Po tom na hrvatskoj strani stajahu: Obrovci, Karin, polovina Nadina, Kličevac, Vukšić, Perušić 1 Benkovac, Velim, Ostrovica, Kistanje, Drniš, Penković, Muć, Solin i Klis, Dugopolje, Dicmo, Trilj, pak Krajina i Neretva, t. j. sav predjel od Cetine do Kleka. Tek 1452. g. saveznička vojska mletačko-hercegovačka odtrže Krajinu i Neretvu od hrvatske Banovine.

4 I tako 1450. godine čitava današnja Dalmacija Neretvi na sjeveru, osim ninsko-zadarskog, šibenskog, trogirskog, spljetskog i poljičkog područja, bijaše Hrvatska banovina. D. Bosanska kraljevina s Humskom zemljom ili Hercegovinom, polovinom XV. vieka BOSNIA nazivana, steraše se od opisanih predjela do Drine i pritoka joj Rrzava i Uvea, pak od izvora ovoga do Herceg-Novoga, gdje zastavljaše Dubrovačku Republiku i Mletačku Albaniju dopiruć do mora. E. Negdanja starija sredovječna DALMATIA, bizantinski istoimeni thema, što obuhvaćaše primorske gradove i otočje, 1450, g. bijaše podieljena na troje: a) Mletačka Dalmacija, od Novigradskoga mora do Cetine, zahvaćaše prvu primorsku tkanicu s Novigradom, Ninom, Zadrom, Skradinom, Šibenikom, Trogirom, Spljetom, Omišem i Poljicima; b) Dubrovačka Republika, na kopnu od Neuma do rta Oštra s čitavim poluotokom Pelješcem i s otocima Lastovom i Mljetom; 1 Sr. Smičiklas, Povjest Hrvatska, I., 587, 603; Klaić, II

2

., 241 i d., 270 i d. 2 Ljubić, Listine I.

—X., Index s. v. Croatiae Banus. •'' Sr. Klaić, Croatia superior et inferior u Vjesnika hrv. ark. družtva N. S. I. 1

1895.—6.), 137 i d. Suvremene mletačke izvore kod Ljubica Listine n. mj., Commissiones et relat., I., Index s. v. Croatia i str. 3, 117, 131, 134. 4 Sr. Klaić, Povjest Bosne, 307.