VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 25

25 i Nikolu, imenova drugoga Nikolinim nasljednikom. Jasno je dakle, da si je Nikola na dvoru Andrijinu banski naslov samo pridržao, kojega u ostalom već godine 1201. više ne rabi. Pošto naknadno nalazimo, da je medju glavne ljubimce Andrije II. spadao Nikola, sin Barša dg. Szâty, najprije dugo veliki župan šoprunski, kasnije palatin, dvorski sudac i t. d., možemo velikom vjerojatnošću uzeti, da je spomenuti ban Nikola, koji godine 1198. svoju karijeru započinje takodjer kao veliki župan šoprunski, istovjetan s Nikolom dg. Szâty. Kad je Andrija II. nastupio vladu, dobili su njegovi stari pristaše opet službe i časti. Maty bude godine 1205. velikim županom bodroškim, dočim je Nikola zadobio palatinat i veliko županstvo u županiji Abaujvâr. God. 1206. bude Maty palatinom, Nikola velikim županom njitranskim, čast, koju obnaša i god. 1207. Od god. 1208.—1210. on je judex curiae i veliki župan od Keve; god. 1211.—1212. veliki župan požunski. Koncem god. 1212. bude veliki župan šoprunski, od god. 1212.—1214. dvorski sudac kraljičin i veliki župan gjurski. Godine 1214. bude opet palatinom, a uz to velikim županom bodroškim i čanadskim, a god. 1215. samo bodroškim. God. 1217. prati Andriju u Palestinu. God. 1219.—1222. opet je palatin i veliki župan šoprunski. God. 1222.—1225. dvorskim je sucem kraljičinim; g. 1226. opet palatin i veliki župan šoprunski; god. 1228.—1230. nadkonjušnik, a god. 1231. dvorski sudac kraljičin. Poslije smrti Andrije optužili ga radi veleizdaje, ali nailazimo na nj još 1241., na što se njegov trag izgubi. Od potomaka mu je poznat samo jedan sin, Herrand, koji je bez nasljednika umro. 15. Benedikt 1199.—1200. Poslije Nikolina otpusta imenovao je Emerik za slavonskoga bana i velikog župana zaladskoga nekoga Benedikta. Ovaj je bio još g. 1198. pod palatinatom Matyinim veliki župan njitranski, te ostade, pošto je i pod palatinom Mihajlom dobio službu, pristaša Emerikov. Godine 1201.—1202. on je veliki župan bački; god. 1202. postade palatinom i velikim županom biharskim, te zadrži obje časti do 1204. Poslije 1204. gubi se njegov sigurni trag. Istina, jedan je Benedikt god. 1209. veliki župan abaujvarski, a jedan god. 1214. veliki župan županije Ung, ali nikako ne možemo tvrditi, da su obojica s njime istovjetna. Moram ovdje ispraviti, da je onaj dvorski podsudac, koji se spominje god. 1221., njegov sin; te da onaj ban Benedikt, čije se kćeri povjerile brizi udove bana Osla dg. Osi, spada u mnogo kasnije vrijeme, te dâ je po tom druga osoba; nu o tom drugi put. .16. Martin dg. Hontpazman 1202., 1212.—1213., 1224. Iz plemena HontPazman, koje je već za vrijeme sv. Stjepana imalo svoje posjede u županiji Hont, potječe neki Wajk (Vojko), koji je medju ostalima ostavio sina Martina. Godine 1201. susrećemo ovoga Martina kao pristašu hercega Andrije medju njegovim velikašima u Hrvatskoj. Godine 1202. nazivlje se banom Martinom. Iza god. 1202. njegov je trag malo zameten. Istoimeni veliki župan željezne županije od god. 1203.—1206. član je plemena Kaplyon. Oko god. 1208. neki je Martin veliki župan trenčinski, god. 1209. abaujvarski, a iste godine i kevski, i taj bi mogao biti istovjetan s Vojkovim sinom. Godine 1211. čitamo, da je Andrija II. opatiju Topusko u neki posjed uvesti dao svojim pristavom komesom Martinom, sinom Woye, ali je vrlo vjerojatno, da se tu ne radi o Vojinom već o Vojkovom sinu Martinu, bivšem banu. Godine 1212. I 1213,