VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 219

219 da se knjige slobodno dopreme u Metljiku i ondje raspačavaju. Prema tome je spomenuti Drenoci imao javiti naokolo, kad budu knjige ćirilske i glagoljske prispjele, da se mogu kupiti u Metljici.

1 Ban Petar Erdödy bio je šogor Ungnadov i njegov dobar prijatelj. Dne 15. siječnja 1563. piše mu iz Zelina, kako ga veseli njegovo poduzeće, koje da će bez dvojbe bolje prosperovati, kad nastupi vladu novi vladar (Maksimilijan). On da se je s Konsulom, kad je isti bio kod njega, dogovorio o prevadjanju i raspačanju hrvatske knjige. Osobito mu hvali za priposlane knjige, koje veli, da je odmah razdijelio medju svoje priproste popove, da se iz njih nauče Očenaš.

2 S nastupom biskupa grofa Draškovića (19. rujna 1563.) poče prva reakcija proti protestantizmu, koji je on od prvoga početka progonio i nastojao, da ga potisne. Drašković se je bio baš od crkvenoga koncila u Tridentu vratio, gdje je imao još sa jednim Hrvatom zastupati Hrvatsku i Ugarsku. On bijaše s franceskim kardinalom Karlom Lotaringijskim jedan od prvih kod riešavanja najvažnijih pitanja koncila. Njegovi govori zadiviše i katolike i njegove protestantske protivnike.

3 Njegov drug, Andrija Dudić, što se tiče vjerskih stvari, sasvim se razlikovaše od biskupa, kojega je papa Pijo V. radi njegova izričita katoličanstva odlikovao osobitom pohvalom.

4 Dudić (Duditius), rodom iz Orehovice u Zagorju hrvatskom, bijaše biskupom kninskim, a kasnije, za vrijeme koncila, bijaše biskup u Stolnom Biogradu u Ugarskoj. Učeći svoje nauke u Njemačkoj, Franceskoj i u Italiji, proputovao je dobar dio Evrope, te svagdje ponešto protestanskoga duha udahnuo. Na koncilu istupi iz katoličke vjere i govoraše otvoreno u prilog ženidbi svećenika. Poslije koncila podje u Poljsku i Njemačku. Ženio se je dva puta, a pisao je mnogo proti katolicizmu. Dudić je bio osobiti ljubimac kralja Maksimilijana, pa i onda, kad je ostavio Austriju. Još dok je bio Drašković biskupom u Jegru (Erlau), obdržavan je za Ferdinanda III. crkveni sinod u Tirnavi, gdje su bili i Hrvati prisutni, tako kasniji zagrebački biskup Petretić, fra. Raf. Levaković, biskup kninski i srijemski i drugi. Tu su i zastupnici Hrvata pristali na zaključke sinoda (cap. 1., X., XL), da se predusretne čitanju heretičkih knjiga i pjevanju krivih pjesama, jer koji to bude čitao, ima se prokleti. Izabran je i odbor, koji ima sve takve knjige i pjesme revidirati i izdati štampom. Bez biskupske dozvole ne smije se nigdje ništa štampati.

5 Kako se je Drašković vratio u Zagreb, odmah poče provadjati zaključke tridentinskoga koncila. On sam putovaše svojom biskupijom, uzevši sebi za zadaću, da protestantizam posve iskorjeni.

6 Još u XV. stoljeću za vrijeme biskupa Osvalda bijahu svećenici zagrebačke biskupije, Što se tiče ćudorednosti, ne baš na osobitu glasu,

7 te god. 1541. bude upravo zato sazvan sinod, da se uredi život svećenika.

8 1 Kostrenčić: op. cit. 165. 2 Kostrenčić: op. cit. 161. 3 Smičiklas: Povjest Hrvatske II. 61. 4 Safafik: Geschichte der südslav. Literatur II. 274. 5 Verhovac: Constitutiones synodales eccl. zagrabiensis p. 72. 6 Krčelić: Hist. eccl. zag. 245. 7 Tkalčić: Starine XVI. 116. 8 Farlatti: Illyr. sacrum. T. V. 548.