VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 108

108 ni mogao ni htio ići. Jer eno: čim su se braća domogla dukata, odmah se — prvi put u povijesti —• Venecija okrenula protiv istočnoga carstva i navalila na najbližu njegovu zemlju, na Dalmaciju, poslavši onamo brodovlje, da „pustošenjem"

1 presiju učine na nju, da se i ona odmetne. I zbilja, tik pod konac 805. („statim post natalem domini") dolaze u ' Diedenhofen k caru Karlu, da mu se kao podanici poklone, uz obje mletačke duke još i „legati Dalmatarum" („Dalmatiarum") : dalmatski

2 (sigurno i dosadašnji) duka Pavao i zadarski biskup Donat. — Te godine 805. zaista nije dakle ni Beat ni Donat išao u Carigrad. Tako isto ni godine 806. (kad bi naime u našoj „Historiji translationis" broj godine mjesto prvobitnoga DCCCVI. bio možda u sačuvanoj nam mladjoj redakciji krivo promijenjen na DCCCIV.) nije duka Beat mogao ići u Carigrad, jer je tada još bio Karlov vazal, a te je godine ili godine 807. •— recimo dakle g. 806./7.

3 — istočno-rimsko brodovlje pod patricijem Niketom doplovilo u Dalmaciju i natrag ju otelo, a onda doplovilo i u Veneciju, pak joj je ondje i diktovalo; Niketa bude potpunim gospodarom situacije i u Dalmaciji i u Veneciji. U Veneciji je ne samo ostavio u dostojanstvu duku Obelierija, nego ga i odlikovao carskim spatarstvom ; ali je zato morao Obelierijev brat, duka Beat, ići s patricijem Niketom u Carigrad, kad se on s flotom godine 807., iza sklopljenoga s kraljem Pipinom do augusta 808. primirja, vraćao sam glavom u Carigrad, a poveo je sa sobom i „Veneticorum obsides". Tako je duka Beat godine 807., valjda jeseni, išao u Carigrad, s flotom cara Nikefora, kao Nikeforov podanik, jamačno da u Carigradu i on bude kao neki talac, a svakako da cara u ime svoje i ime brata svoga uvjeri o svojoj vjernosti i nju mu — kako se misli

4 — takodjer i prisegne, budući njih obojica zbilja „duces imperiales". Došavši ti] Mlečani k Nikeforu, on dvije izrazite pristaše franačke kazni izgonom, ali Beata (kao što se to već dogodilo bratu njegovu) odlikuje, i to naslovom carskoga hypata (konsula). Tako se Beat vrati iz Carigrada u Veneciju, možda sam, a možda upravo s onom istočno-rimskom flotom, koja je 808. (primirje je s Pipinom isteklo augustom mjesecom) pod kefalenskim „prefektom" Paulom doplovila najprije u Dalmaciju, a onda u Veneciju i ovdje zimu 808./9. zimovala. •— Prije nego što sada podjemo dalje, možemo ovdje zastati i pogledati razloge, zašto nije već Farlati ovamo uvrstio onaj put Beata zajedno s Donatom 1 Joh. Chron. Venet. (Mon. Germ. SS. VII. 14 == Rački, Doc. n° 171, 7). 2 Naš izvor, Einh. ann. (M. G. SS. I. 193 = R. D. n° 171, 8), kaže doduše „dux Jaderae", ali to je rečeno, kao kad se veli „imperator Constantinopolitanus" ; o „dukatu zadarskom" ne može biti govora, nego samo o dalmatskom dukatu. 3 Abel-Simson Op. cit. p. 357. uzima godinu 806. i kaže (nota 9), da Harnack (Op. cit. p. 48.) krivo uzima, da je Nikeforova flota došla istom ljeti 807. ; a Leniz, koji je pisao osam godina iza Simsona, uzima isto, kako i Harnack. Iz izvora (Joh. Chron. Ven. i Einh. ann. = Rački Doc. n° 171., 9., 10.) vidi se jasno ovo: da je Nikefor 806. poslao flotu; da je ta flota dolazila te godine, pak je zato ispred nje gradski patriarha Fortunat pobjegao u Franciju; da ta flota 807, „sedebat in Venetia" i da je te godine s langobardskim kraljem Pipinom učinila primirje do augusta 808. Po tome je za stvar samu sasvim dovoljno ono oznamenovanje vremena, što nam ga ovi izvori rekoše. 4 Lentz, op. cit. p. 35., a Ostermann, op. cit. p. 14. veli, da je Niketa upravo i Beata „uzeo sa sobom za osiguranje vjernosti mletačke",