VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 107
107 komeša Aja. S ovim'poslanstvom (ali ne kao čiji poslanici) budu u Carigrad poslani i spatar Leon Sicilac, 1 a uz njega i jedan od dotadašnjih mletačkih duka, Obelierije, koga je Nikeforov punomoćnik Arsaflje na povratku svojem od Karlova dvora skinuo s mletačkoga dukâta, a s njime je skinuo i dva druga brata njegova, koji su takodjer bili „duces Venetiarum", onoga našega Beata i Valentina. Obelieriju je put u Carigrad bio upravo put na kaznu pred gospodara i suca svoga, na izgon, a tako i brat njegov, Beat, bude direktno iz Venecije kažnjen izgonom u Zadar. Po svem je ovom dakle skroz nemoguće, da bi mletački duka Beat i zadarski biskup Donat ikada bili Karlovi poslanici na carigradski dvor. * * Ali možda su oni ipak bili kada zajedno u Carigradu, pak onda vijesti iz ove „Historije translationis", ako i nejasne, nisu osnovane na irealnom, nehistoričkom temelju! Pitanja su dakle najprije ova: da li znamo, da je Beat bio kada u Carigradu; da li je s njim zajedno mogao biti i biskup Donat; da li je ovo možda dapače vjerojatno? Da li bismo po svim poznatim historijskim okolnostima mogli zgodno uvrstiti ovu vijest njihova polaženja u Carigrad medju sklop tih poznatih historijskih dogadjaja tako, da bi nam ta vijest, u svezi s prijenosom tijela sv. Anastasije, dapače i popunila možda naše historijsko znanje? Valja se prije svega obazirati na mogućnost, da bi se možda Nikeforovim poslanicima od godine 803. (episkopu Mihajlu, igumanu Petru i kandidatu Kalistu), kad su se ovi (pod jesen 803., ili zimi 803./4., ili možda istom proljeća 804.) od Karlova dvora u Salzu vraćali u Carigrad, bio iz Venecije pridružio Beat, a iz Zadra Donat; ti bi onda zbilja već godine 804. mogli, vrativši se iz Carigrada, biti u Zadru i donijeti sa sobom tijelo one svetice. Ali zaista nemamo od druguda nikakvih historijskih indicija za to, da bi se iz ikoje od dviju tadašnjih istočno-rimskih provincija — iz Venecije naime i Dalmacije — šiljalo poslanstvo na carski dvor u Carigrad. Zatim : očito je, da je poklon svetičinih moći zbilja bio akt velikoga i političkoga zamaŠaja, jer pokazuje, da je carska vlada u Carigradu njime htjela za se uzdržati i ojačati vjernost Dalmacije, a u prvome redu ovdje Zadra Ali godine 803./4. još je Dalmacija čvrsto stojala uza svoga cara, a i u Veneciji stojao je još nepromijenjen red: duke („duces") Joan i Maurikije II. ne samo što su i dalje vjerni bili svojemu carstvu, istočnomu, nego su i oni sami još čvrsto stojali na svojem dukâtu. Beat pak još nije bio „dux Venetiarum" , nego tribun jedne općine te provincije. Ni godine 803., ni 804., pak ni odmah u početku 805. Beat još nije bio „dux", a kad je godine 805. stariji brat njegov Obelierije prevratom 2 postao duka i onda Beat takodjer stekao isto dostojanstvo: ni od kuda ne vidimo i ne znamo, da bi Beat onda išao u Carigrad, nego dapače znamo to, da nije 1 To nije onaj poslanik od godine 802; pobliže o njem ovdje ne treba govoriti. 2 0. Harnack Op. cit. p. 46. uzima dogadjaj za god. 804., tako i Gfrörer-Weisz (Byz. Gesch. I. 1872., p. 101.) ; Osiermann Op. cit. p. 13. i Gasquet Op. cit. p. 295. ne odredjuju godine; Abel-Simson Op. cit. p, 334. nota 3. utvrdjuje nepobitno godinu 805., a za njim se povodi i E. Lenlz (Das Verhältniss Venedigs zu Byzanz ... I. 1891, p. 31).
