VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 106

106 Prije svega: od krunisanja Karla Velikoga za rimskoga cara 25. decembra 800. znademo za izmjenu samo dvaju poslanstava, koja su od Karla išla u Carigrad. Godine 802. naime, pošto je Karlo primio poslanika carice Irene, spatarija Leona,

1 za izgladjenje razmirice izmedju obaju dvorova, poslao je on za daljno pregovaranje s caricom amienskoga biskupa Jessa i komeša Helmgauda; savremenik Teofan

2 kaže izrično na dva mjesta, da se imalo pregovarati o vjenčanju Karla i Irene.

3 Ali još za boravka franačkih poslanika u Carigradu bude Irena srušena, a zacari se Nikefor. Ipak ovaj godine 803. pošalje u društvu oriih dvaju Karlovih poslanika Karlu i svoje poslanike, episkopa Mihajla, igumana Petra i kandidata Kalista; poslanstvo nadje Karla ljeti te godine u Salzu na franačkoj Sali u sadašnjoj Njemačkoj. Tu je Karlo Nikeforovim poslanicima predao j pismeno svoje pogodbe mira.

4 Ali na njih car Nikefor kroz više godina ništa ne odgovori i nije uopće kroz više godina bilo nikakoga odašiljanja poslanstava izmedju obojih dvorova. — Druga izmjena poslanstava izmedju obiju carstva bila je istom godine 810., 81.1. i 812., kada je iza vojne Karlova sina, langobardskoga kralja Pipina, na Veneciju godine 810. car Nikefor poslao spatarija Arsafija

5 kralju Pipinu, ali jer je ovaj 8. jula te godine umro, to je Karlo pozvao Arsafija k sebi, pa ga je u oktobru primio u Aachenu. — Da od godine 803. do ove godine 810. nije izmedju Carigrada i franačke vlasti bilo nikakih šiljanja poslanstava (i da od 802. do 811. nije Karlo u Carigrad slao nikakih poslanika), autentično nam kaže sam Karlo u svojem pismu od godine 811., upravljenom na cara Nikefora: „ . . . sed etiam quod ex tempore, quo primo imperii tui anno Michaelem metropolitanum . . . tua misit dileccio, veluti in spécula positi, longa fuimus expectatione suspensi, praestolantes, sive per legatum sive per epistolam quando meritorum scriptis nostris amabilia fraternitatis tuae responsa susciperem".

6 Očito je iz ovih autentičnih riječi, da ni Karlo nije cijelo to vrijeme od 803. do 811. slao u Carigrad ni pisama ni poslanika. Bez obzira dakle na to, da je samo sobom vrlo nevjerojatno, da bi Karlo kao svoje poslanike — pak bilo to i samo medju svojim poslanicima — slao baš zadarskoga biskupa (Donata) i mletačkoga duku (Beata) — o kojima ćemo kasnije iz bližega govoriti —, to vidimo da takoga poslanstva (ili uopće poslanstva) tih godina nije bilo moguće. Ali sada, godine 811., pošalje Karlo caru Nikeforu rečeno pismo, a odmah zatim za daljno pregovaranje o miru pošalje i svoje poslanstvo, i to : baselskoga biskupa Haida, turonskoga komeša Hugona i furlanskoga Langobarda 1 Navodim samo: Abel-Simson, Jahrbücher des fränkischen Reiches unter Karl dem Grossen, Bd. II. (god. 1883.), p. 281. 2 Theophanis Chronographia, rec. De Boor, p. 475, 13, 27. 3 Abel-Simson, Op. cit. p. 282. odbija doduše „vjerovanje novijih ispitača u tu vijest"; ipak i iza toga drže do nje n. pr. Ostermann (Karl der Grosse und das byzant. Reich, u gimn. izvješću u Luckau-u 1895.), Gasquet (Op. cit. p. 285., 286.) i Harnack (Die Beziehungen der fränkisch-italischen zu dem byzant. Reiche, 1880, p. 42) vrlo ozbiljno, pak se meni čini, da je skroz pozitivna i vrlo ingeniozan, jedino zgodni ekspediens iz državopravnih komplikacija, nastalih zacarenjem Karlovim. 4 Abel-Simson, Op. cit. p. 289., nota 5. 6 Id. ibid. p. 441. sqq. 6 Epist. Carolinae, 29 (po Abel-Simsonu, op. cit. p. 443. n. 1.).