VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 102

102 župe, da je Zvonimirov župan kninski bio roda Svačića, te da je onaj „Georgius de génère Suacithorum" ili jedna osoba s Jurinom ili odvjetak njegov, a takodjer kninski župan. Na to primjećuje Kršnjavi (str. 165.): „Nije ničim dokazano, da je taj Petar Suacig, ako je u opće bio banom pod Zvonimirom, do smrti toga kralja ostao banom ili da je kralja preživio; nije ni čime dokazano, da je taj ban, ako je banovao, u Kninu stolovao. Nasuprot je time, što dvije bez svake sumnje prave povelje iz vremena Zvonimira i Kolomana označuju nekoga Iurinu (Georgius de génère Suacithorum) Tenesticus-om, učinjeno u velike nevjerojatno, da je uz njega jedan ban Petar Tenesticus bio glava plemena Svačića. Vrlo je teško vjerovati, da jedan ban iz plemena Svačić, koji bi si kraljevsku čast prisvojio bio, ne bi mogao bio računati ni na vlastito svoje pleme, ni na koje od dvanaest plemena; ne čini se ni malo vjerojatno, da bi ga vlastiti njegov rodjak Iurina bio izdao". I ovo se umovanje Kršnjavijevo dade pobijati. Sto se ne zna, da li je Petar Svačić bio do smrti Zvonimirove banom, to nas ništa ne smeta, jer se je on mogao zahvaliti za kraljeva života, kako smo već spomenuli, samo da može slobodnije zastupati svoje nazore po kraljevoj smrti, kad se bude radilo o nasljedstvu. Sto pako nije dokazano, da li je kralja preživio, ne odlučuje mnogo, jer nije ni dokazano, da ga nije preživio; izvori su nam naprosto manjkavi. Nije doista ni to dokazano, da je taj ban Petar Svačić stolovao u Kninu. No ako je vjerojatno, da je on kao ban (ili bivši ban) posegnuo za hrv. krunom, onda je jako vjerojatno i to, pa se pod kraljem Petrom Kezine kronike ima razumijevati ovaj Petar Svačić. Za toga Petra pako veli Keza, da je stolovao u Kninu, a mi smo već rekli, da Kezi možemo vjerovati, jer donosi vijesti suvremenika. Na ovaj prigovor Kršnjavijev, da je nevjerojatno, da je uz Iurinu, kninskoga župana, bio i ban Petar kninski glava plemena Svačića, kazat ćemo ovo : Petar Svačić kano ban nije više bio i županom kninskim. Kad je on preuzeo bansku stolicu, sigurno je drugi na njegovo mjesto izabran županom, naime onaj Jurina, jer ban i župan nije mogao biti. Po tom je Jurina bio glava plemena, a Petar prvi doglavnik kraljev, i poglavar nad svim plemenima i njihovim županima. Ako još za života Zvonimirova ili po njegovoj smrti nije više bio banom, nije on zato morao opet postati županom svoga plemena i istisnuti Jurinu. Ovaj je ostao i nadalje županom, a Petar kao bivši ban imao je još uvijek dosta ugleda, da posegne za hrvatskim prijestoljem, svakako više nego li župan Jurina. Konačno na zadnji prigovor Kršnjavijev, da nije vjerojatno, da kralja Petra ne bi bilo pomagalo njegovo vlastito pleme, nego da bi ga dapače sam njegov rodjak Jurina bio izdao, odvratit ćemo ovo : Sigurno je vjerojatno, da je kralja Petra pomagalo njegovo pleme, jer je to ovomu moralo laskati, da je njegov odlični član, koji je već bio banom, postao kraljem. A vjerojatno je, da ga je i više plemena priznavalo, jer je kano ban (ili bivši ban) morao imati više ugleda u zemlji, nego li koji drugi obični velikaš ili župan. No kad je Koloman s vojskom došao na Dravu, te su hrv. plemena i knezovi imali birati izmedju rata i mira, onda se položaj mogao promijeniti. Bojeći se, da ne podlegnu, kano što su za Ladislava, i da ne budu podjarmljeni, radije su se knezovi dali u dogovor s Kolomanom, koji je i onako govorio, da ne dolazi pod-