VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 103

103 jarmiti Hrvatske, nego samo oživotvoriti svoja tobožnja prava na Hrvatsku. Pa pošto je on zbilja obećao, da će im potvrditi sva njihova politička prava, sklonuli se oni, da ga priznadu i da ostave svoga dosadanjega kralja, koji vjerojatno nije bio općenito priznat, jer su mu drugi velmože tu čast zavidili, kako se po Tominu pripovijedanju naslućivati može, pa po tom nije bilo ni izgleda, da će moći zemlju od Kolomana obraniti i sebe na prijestolu održati. No pošto se je Petar još opirao, moramo uzeti, da mu je ipak dio njegova plemena, kano što i onih plemena, koja su ga dosada priznavala kraljem, ostao vjeran te se on pokušao oprijeti Kolomanu, ako i bezuspješno. Na osnovu cijeloga ovoga razlaganja ne može se dakle poput Kršnjavija tvrditi (str. 165.), da je Petar „nevjerojatan kralj, upravo nemoguća povjesna konstrukcija", nego se mora reći, da je kralj Petar historična ličnost, jer ga spominje suvremeni izvor, iz kojega je crpao kroničar Keza, samo se ne može za stalno i sigurno reći, da je bio od roda Svačića, nego jedino to, dâ je jako vjerojatno, da je bio iz toga roda. ür. Dane Gruber. (Svršit će se.) , KNJIŽNICA W. DRŽAVNOG AF U ZAGREBU,