VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 100
100 mana, 1 dakle da nije izmišljena vijest o bici na Petrovoj gori, koju su suvremena Gesta vetera zabilježila. Pošto je Kršnjavi Kezinu vijest o smrti Petra uzeo kao kasniji umetak, dakle kao neistinitu, išao je tražiti, kako je Keza došao na Petra, pa umuje ovako. Koloman i Vekenega, rodjakinja kralja Petra Krijesimira, bili su dobri prijatelji, jer su zajedno sagradili crkveni toranj u Zadru, pa zato su Vekenegu rado vidjali na ugarskom dvoru, a po njoj su onda mogli priviknuti i imenu njezina rodjaka Petra Krijesimira. Eto od tuda je uzeo Keza svoga Petra. Ali ako je izmedju Vekenege i Kolomana bilo toliko prijateljstvo, da su Madžari mogli doznati za njezina rodjaka Petra, onda su sigurno doznali i to, da je on umro naravskom smrti i da nije bio suvremenik Kolomanov. Zašto onda veli Keza, da ga je Koloman ubio? K tomu veli Keza, da mu je stolica bila u Kninu. A baš Petar Krijesimir nije tamo stolovao, bar nemamo nikakve njegove listine, koju bi u Kninu izdao bio. Ova dakle kombinacija Kršnjavijeva bila bi bez vrijednosti i onda, kad i ne bi za stalno znali, da su Kezine vijesti vjerodostojne, jer potječu od suvremenika. Kršnjavi spominje još i to, (str. 159. i 160.), da je veoma značajno, što suvremenik Kezin, arcidjakon Toma, komu su odnošaji u Kninu mogli biti bolje poznati nego Kezi, ni riječi ne kaže o kralju Petru, i što o njemu nema spomena ni u kakvoj povelji ni u kojem natpisu. Sto Toma ne spominje Petra, ne dokazuje mnogo, jer Toma mnogo šta iz hrvatske povjesti ne spominje, što se je doista dogodilo. A ni to nije od velike važnosti, što nema spomena Petru u poveljama ili natpisima, jer u onom burnom, anarkičnom vremenu moglo je lako mnogo šta propasti. Doista ne stoji, što Rački (u „Obzoru" od g. 1889. br. 1., 2. i 3.) veli, da se kralj Petar spominje u starim spomenicima, ali se spominje u jednom registru (jz XII. vijeka)' 2 , da je u vrijeme Zvonimirovo bio ban Petar Svačić. Pa makar da je ovaj registar „sublestae fidei", kako sam Rački veli, ipak zato može biti istinito, da je neki Petar Svačić bio banom za kralja Zvonimira, kao što je istinito, da je Zvonimir, koji se takodjer spominje u registru, doista eksistirao i bio hrv. kralj. 0 ovom Petru kombinira Rački? da je taj nekada iza kralja najveći činovnik, k tomu iz glasovitoga roda Svačića mogao lako posegnuti za kraljevskom krunom po izumrću narodne dinastije, i da je taj Petar Svačić onaj kralj Petar, što ga spominju ug. kronike. Kršnjavi pobija tu kombinaciju ovako : „Čovjek bi mogao iz Račkijevih premisa doći i do posve protivnog zaključka, 1 I listine nam dokažu istinitost Kezinih navoda. Tako g. 1252- 3. daje Bela IV. povlastice gradu Križevcima, te 'ustanovljuje, da ban grad. načelnika ne smije k sebi pozvati izvan medja (slavonskoga) banata („ultra Gozd et ultra Drawam non sequatur", a kod riječi Gozd opaža Kukuljević: limes inter Slavoniam et Croatiam). — 1 u listini kralja Ladislava IV. (od g. 1279.) spominje se Gozd. — Napokon i u privilegiju bana Leustahija (od god. 1361.) veli se: „inter fluvium Zavva et Gwozd". Kukuljević „Jura etc." I., 71. i 87. IL, 8. — Kršnjavi veli, da Gozdia nije madžarska riječ, nego hrvatska od Gvozd. To je istina, ali Kezine riječi: „in hungarico . . . nominantur" znače, da su Madžari ime te gore u svojem jeziku izgovarali „Patur Gozdija", što je iskvareno od Petrov Gvozd. 2 Rački „Documenta etc." str. 486. 3 U „Radu" jugosl. akademije, sv. XXX. str. 103. i si.
