VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 6
6 Kako nam je poznato, ban Mikac Prodavić bijaše vrlo sklon obćini koprivničkoj. Nu iza njegove smrti počeo je njegov sin Stjepan od gradjana koprivničkih i njihovih stvari ubirati velike i nepravedne daće (tributa). Na mjesto dva, ubirao je 40 i više denara, pače im je i zaplienjivao njihove stvari. Radi ovih nasilja potužiše se Koprivničani kralju Ljudevitu i majci njegovoj kraljici Jelisavi. Za to g. 1367. nalaže kralj banu Nikoli Seču, da tu stvar iztraži, i da pozove Stjepana, neka bi izkazao pisma, na kojima temelji to svoje pravo ubiranja daće. Ban to učini. Stjepan je odgadjao izkaz svog prava sve do osam dana prije sv. Ivana Krstitelja, kada bijaše zadnji rok. Toga dana dodje sudac koprivnički Mihajlo sa Ivanom, sinom Petra, Benkom, sinom Petra, Andrijom piscem, notarom koprivničkim, Stjepanom, sinom Kukše, Martinom, sinom Pavla, Ivanom, sinom Pavla i Tomom, sinom Pavla gradjanima koprivničkim, koji se sa Stjepanom glede pobiranja daće nagodiše: Stjepanu je slobodno od Koprivničana na svojim posjedima Sv. Jurju (Gjurgjevac), Suhalogu i sv. Jelisavi pobirati daću i to : od velikih povezanih kola, natovarenih čime mu drago, 10 denara, od manjih, koja kreću na sajam 4 denara, od dvoprege (biga), na kojoj se vozi roba na sajam 2 denara, od kola sa solju dvie soli, od čovjeka, koji nosi robu kakvugoder 1 denar, od vola ili krave 1 denar, od ovce 1 obul, od svakog krmka do Mar tinja 1 obul, a kasnije 1 denar, kako je to običajno bilo od prije. Na taj ugovor i nagodu obvezao se je Stjepan pred banom Nikolom, koji je o tom u Zagrebu 19. srpnja 1367. izdao posebnu povelju. 1 Gradjani koprivnički bavili su se već tada trgovinom, te su mnogo putovali zemljom, stranom u trgovačkom poslu, stranom opet da nabave živeža i drugog. Na ovakovom putovanju često su bili nevini i mjesto drugih zatvarani te im je tako imetak veoma trpio, pošto njihovi protivnici niesu prije tražili sud i pravicu u njihovog sudca, kako bi bili morali činiti. Kad je god. 1371. kralj Ljudevit došao u Koprivnicu potužiše mu se Koprivničani na ove nepravde, na što je 3. svibnja tamo izdao povelju, upravljenu na sve duhovne i svjetovne velikaše, župane, kaštelane, plemiće i službenike, slob. gradove i mjesta, glavare i sudce ovih, nalažu ći im, da ne smiju putujuće Koprivničane i njihov imetak u stranim mjestima uznemirivati, a naročito ne radi krivnje drugih. Naročito naglasuje: ako bi tko imao razloga tužiti gradjanina koprivničkog, neka ga tuži pred koprivničkim sudcem. Ako li bi pako sudac bio nemaran u takovoj parnici, ili ne bi htio dieliti pravdu, to ga može onda tužitelj pozvati pred kralja ili meštra tavernika, da tamo odgovara rad nemara svoje službe. 2 1 Prilog 7. 2 Prilog 8.
