VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 79
79 izabere drugoga tako zvanoga gospodskoga iliti vlasteoskoga sudca, na što bi senjski kapetan odmah izabrao i imenovao drugoga sudca. Sudci sudili su redovito svakoga utorka, četvrtka i subote, sjedeći za stolom, u gradjanskim i kriminalnim parnicama, a sudili su plemićima, gfadjanima i strancima po statutu, po kojem su dapače u smislu CLXXVI. članka u svojem gradskom području vršili i kazan smrti (jus gladii) za zločince. Njima su bili dodieljeni na službu: obćinski pisar, dvornici („douornici") i ličnik („praeco"). U ime plaće dobivali su sudci: 1. Globu od 4 libre, koja se je prva platila u početku njihova službovanja. 2. Svaki sudac, dok služi, imao je svake godine od globa 24 libre, isto tako pripadao mu je novac, što se je uplatio od vrata i prozora, koji su se na novo imali napraviti, te od globa plaćenih za poziv na sud i od kolekta („de collectis") sela Prokika i ,,Supanichum". 1 3. Svaki je sudac imao od naroka („de narochis") 6 libara. 4. Svaki je sudac mogao odkinuti dinar po libri mesa, što ga je kupovao na mesnici za svoju obitelj. 5. Od mesnice imao je svaki njih 4 libre mesa na godinu. 6. Dobivali su svu daću od zamazka (Cement), što se uvažao u luku senjsku. 7. Imali su od svakoga kontumaca 2 libre i 5 solad. Te napokon 8. Svaki njih dobivao je od osuda 34 libre. Osim toga pripadali su pučkomu sudcu, koji je za vrieme jurjevskoga sajma sam imao jurisdikciju, svi novci od osuda, bili koliki mu drago, samo je bio obvezan na te dane držati stražu na svoj trošak. Uz sudce bila su i tri zaprisegnuta izpitatelja plemića, koji su uz podpis svoj imali izpitivati sve izprave, sastavljene u gradu Senju i oporuke, ako su valjane po pravu i običaju senjskom. Od ovih postavljaše jednoga senjski kapetan, a drugoga i trećega birali su plemići i gradjani. Sudcima o bok bilo je veliko i malo vieće. Veliko vieće iliti senat sazivali su sudci u XVII. vieku zvonom crkve sv. Marije Mandaljene, a u XVIII. vieku zvonom crkve sv. Jurja, „confaluna i patrona" grada Senja, te su mu i predsjedali. U nj su imali pravo dolaziti svi oni plemići i gradjani neplemići, koji su navršili 24 godine života svoga. Plemić, koji na glas zvona ne bi došao u vieće, kaznio bi se prvi put globom od 24 libre, drugi put globom od 48 libara, a treći put gubitkom plemstva; gradjanin pako prvi put globom od 18, drugi put globom od 36 libara, a treći put izključenjem iz obćine. Veliko vieće dešavalo je u obće sve važnije gradske poslove i biralo gradskoga kancelara, članove maloga vieća i tako zvane naućire („nauclerios"). Gradski kancelar pisao je gradske zapisnike, izprave i proglase, te je on jedini bio vlastan pisati pisma vjerodostojna, tako, da što bijaše pisano rukom drugom, ne imadjaše vjerovanja ni valjanosti nikakove, osim ako se dokaže, da je to učinjeno u odsuću gradskoga kancelara i dozvolom senjskoga kapetana ili jednoga rektora. Naućiri birali su se samo izmedju pučana dva puta na godinu, naime na dan sv. Jurja i sv. Mihajla. Bila su pako dva naućira, koji su imali Šest stražara. Zadaća im je bila pregledavati sve mjere grada Senja i skupa sa stražarima čuvati grad ob noć. Ovi naućiri bili su dakle organi javne sigurnosti, a birali su se na 6 mjeseci. Nu dogadjalo se je kadkada, da je veliko vieće gdjekojega 1 Po svoj prilici današnje seoce Županjul ili Zupanjdol, koje leži izmedju Prokika i Krivogaputa u ličko-krbavskoj županiji.
