VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 68
68 Od ostalih propovjednika spominje se godine 1574. Mijo Matečić, kojega optužiše, da osim svoje žene živi i s nekom priplet-djevojkom. Tužbu podigoše katolički svećenici, koji su — razumije se samo sobom — privatni život protestantskih propovjednika strogo kontrolovali. Iste godine 4. veljače mole gradjani metljički, da im mjesto Matečića bude propovjednikom Nikola Tuškanić iz Krupe kod Crnomlja. Staleži to odobriŠe, a Matečić zatraži sam, da ga otpuste, rekavši da ide u „vojvodinu" (Herzogtum) Zrinjsku, u okolicu karlovačku. U spomenutoj molbi Metljičana stoji, da će s Tuškanićem biti i papinovci zadovoljni, te da će pomoći gradnji protestantske crkve. Od metljičkih gradjana bijahu potpisani: Stjepan Rasumović, Mijo Vozić, Simun i Gjuro Gund i Gjuro Dorčić. 1 God. 1581. spominje se kao propovjednik u Metljici Petrus Neumanicius (Novomješćan), 2 koji je prebivao u starom gradu, dok je protestantski učitelj držao školu u kući pokojnoga Kristofa Gelbera. U ožujku iste godine, kad je već nastupila reakcija, budu obojica na zapovijed zemaljskoga kapetana Ivana Lenkovića otpušteni. Sada propovijedaše Petar u jednoj kapelici zemaljskog komtura Njemačkog reda izvan grada, ali mu i to bude zabranjeno. Na to odlučiše protestanti, da kupe jedan komad zemlje pokraj vrta Semenićeva, da sagrade tuj malu drvenu crkvicu za svoje propovjednike. 8 Ali budući da je protureformacija postojala sve intenzivnija i jača, bit će, da toga zaključka nijesu nikada izveli. Godine 1581. izvijesti općina metljička, da tamošnja crkva prepositure stoji posve prazna. Njemački red trebao bi da ima dva župnika i 5 kapelana, a bijaše ondje u istinu samo jedan svećenik. Zato Metljičani izjaviše, da ne mogu vlade poslušati, pa propovjednika i učitelja otpustiti, jer i onako nikoga ne imadu, tko bi se brinuo za bogoslužje. Dne 18. siečnja 1582. bude po car. otpisu protjeran zadnji propovjednik Petar Vukmanić (Vokmanić, Wokhmanicius), i strogo mu zabranjeno, da propovijeda. S njim bude prognan i učitelj, a gradskom vijeću stigne nalog, da ovu odredbu provede pod prijetnjom globe od 600 dukata. 4 Vukmanić se preseli na dobro Semenića kraj Metljike u Hrvatskoj, odakle moljaše još u jednom latinskom pismu, neka bi mu se dopustilo, da se povrati. Na tom imanju življaše još godine 1585. 5 Reakcija je medjutim postajala sve jača i jača. Dne 27. listopada 1593. bude gradski sudac Čepnik lišen službe, jer je bio protestant. Kad je Cepnika kasnije općina metljička izabrala gradskim prefektom, a on ostao i nadalje protestant, bude mu uskraćena potvrda, a metljičanima naloženo, da drugoga biraju. 6 U to vrijeme bijaše papa Klement VIII. On bijaše preporučio caru Rudolfu IL, da samo katolicima daje državne službe. Metljika se je naravski morala nalogu pokoriti. Sa strane vladine bio je preporučen n. pr. katolik Gjuro Lah. Općina se opre toj kandidaturi, budući da Lah pro forma još nije bio 1 Lopašić: Starine XXVI. 171. VI. 2 Dimitz : Geschichte Krains III. 84. 3 Ibidem II. 83. 4 Dimitz: op. cit. III. 90. 5 Lopašić: Starine XXVI. 171. VI. 6 Dimitz: Urkunden 4L (118).