VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 68

68 Od ostalih propovjednika spominje se godine 1574. Mijo Matečić, kojega optužiše, da osim svoje žene živi i s nekom priplet-djevojkom. Tužbu podigoše katolički svećenici, koji su — razumije se samo sobom — privatni život pro­testantskih propovjednika strogo kontrolovali. Iste godine 4. veljače mole gra­djani metljički, da im mjesto Matečića bude propovjednikom Nikola Tuškanić iz Krupe kod Crnomlja. Staleži to odobriŠe, a Matečić zatraži sam, da ga ot­puste, rekavši da ide u „vojvodinu" (Herzogtum) Zrinjsku, u okolicu karlovačku. U spomenutoj molbi Metljičana stoji, da će s Tuškanićem biti i papinovci za­dovoljni, te da će pomoći gradnji protestantske crkve. Od metljičkih gradjana bi­jahu potpisani: Stjepan Rasumović, Mijo Vozić, Simun i Gjuro Gund i Gjuro Dorčić. 1 God. 1581. spominje se kao propovjednik u Metljici Petrus Neumanicius (Novomješćan), 2 koji je prebivao u starom gradu, dok je protestantski učitelj držao školu u kući pokojnoga Kristofa Gelbera. U ožujku iste godine, kad je već nastupila reakcija, budu obojica na zapovijed zemaljskoga kapetana Ivana Lenkovića otpušteni. Sada propovijedaše Petar u jednoj kapelici zemaljskog komtura Njemačkog reda izvan grada, ali mu i to bude zabranjeno. Na to od­lučiše protestanti, da kupe jedan komad zemlje pokraj vrta Semenićeva, da sa­grade tuj malu drvenu crkvicu za svoje propovjednike. 8 Ali budući da je protu­reformacija postojala sve intenzivnija i jača, bit će, da toga zaključka nijesu nikada izveli. Godine 1581. izvijesti općina metljička, da tamošnja crkva prepositure stoji posve prazna. Njemački red trebao bi da ima dva župnika i 5 kapelana, a bijaše ondje u istinu samo jedan svećenik. Zato Metljičani izjaviše, da ne mogu vlade poslušati, pa propovjednika i učitelja otpustiti, jer i onako nikoga ne imadu, tko bi se brinuo za bogoslužje. Dne 18. siečnja 1582. bude po car. otpisu protjeran zadnji propovjednik Petar Vukmanić (Vokmanić, Wokhma­nicius), i strogo mu zabranjeno, da propovijeda. S njim bude prognan i učitelj, a gradskom vijeću stigne nalog, da ovu odredbu provede pod prijetnjom globe od 600 dukata. 4 Vukmanić se preseli na dobro Semenića kraj Metljike u Hr­vatskoj, odakle moljaše još u jednom latinskom pismu, neka bi mu se dopu­stilo, da se povrati. Na tom imanju življaše još godine 1585. 5 Reakcija je medjutim postajala sve jača i jača. Dne 27. listopada 1593. bude gradski sudac Čepnik lišen službe, jer je bio protestant. Kad je Cepnika kasnije općina metljička izabrala gradskim prefektom, a on ostao i nadalje protestant, bude mu uskraćena potvrda, a metljičanima naloženo, da drugoga biraju. 6 U to vrijeme bijaše papa Klement VIII. On bijaše preporučio caru Ru­dolfu IL, da samo katolicima daje državne službe. Metljika se je naravski mo­rala nalogu pokoriti. Sa strane vladine bio je preporučen n. pr. katolik Gjuro Lah. Općina se opre toj kandidaturi, budući da Lah pro forma još nije bio 1 Lopašić: Starine XXVI. 171. VI. 2 Dimitz : Geschichte Krains III. 84. 3 Ibidem II. 83. 4 Dimitz: op. cit. III. 90. 5 Lopašić: Starine XXVI. 171. VI. 6 Dimitz: Urkunden 4L (118).

Next

/
Oldalképek
Tartalom