VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 62
62 nanter quosdam Septem conclues ipsorum, qui ex antiqua eorum consuetudine in defensionc eiusdem ciuitatis nostre per vnum mensem annis singulis maiestati nostre arte sagittandi obsequi debent, in ipsorum antiquis libertatibus et consuetudinibus conseruare nolletis, sed eosdem contra eorum consuetudinem seruiciis inconsuetis oneraretis rebusque et bonis ipsorum eos indebite priuaretis in ipsorum preiudicium et dampnum non modicum. Cum autem nos ipsos ciues nostros in omnibus illis libertatibus ipsorum, quibus ab antiquo vsi sunt, pacifice conseruare intendamus, mandamus propterea fidelitati vestre harum série firmiter, quatenus a modo prefatos ciues iam dicte ciuitatis nostre Nowy in ipsorum antiquis libertatibus et consuetudinibus, quibus hactenus vsi sunt et gauisi, pacifice conseruare debeatis et nec ipsos contra ipsorum antiquam consuetudinem aliquibus seruiciis inconsuetis onerare resque et bona ipsorum eis inuitis auferre presumpmatis et nec sitis ausi modo aliquali. Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum Zagrabie, in festo beati Dionisii martiris, anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo, regnorum nostrorum Hungarie etc. anno vigesimo tercio, Bohemie vero duodecimo. Nos itaque peticionem prefati Laurencii Zokolyth in sua ac dictorum ciuium personis nobis porrectam iustam et juriconsonam fore agnoscentes, prescriptas literas prefati domini nostri régis non abrasas, non cancellatas, nec in aliqua sibi parte viciatas, sed mere et sincère veritatis, integritatisque periculo prepotentes omnique suspicionis vicio carentes, ratas et gratas habentes, tenore earundem sine diminucione et augmento aliquali presentibus literis nostris priuilegialibus transcribi et transsumpmi facientes ratificauimus, approbauimus, autoritateque nostra iudiciaria eosdem ciues in dictis eorum consuetudinibus roborauimus, ymo ratificamus, approbamus et perpétue valituras roboramus, harum nostrarum, quibus sigilla nostra sunt appensa, vigore et testimonio literarum mediante. Datum in ciuitate Segniensi predicta quarto die termini prenotati, anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo sexto. Gasparus de Frangepanis, comes a Tarsaz, confïrmo he litere (sic!). Lecta per kancellarium. Tria sigilla pendentia e sericeo filo viridis et rubri coloris. Autographum membraneum in archivo communitaiis Noviensis. M. Magdià. Slika grada Cesargrada iz XVII. vieka. Obćenito se drži, da je grad Cesargrad iznad Klanjca propao za vrieme seljačke bune god. 1573. Istina je, da je Cesargrad tada grdo oplienjen bio, a možda je i djelomice pogorio, ali je bez sumnje opet skoro obnovljen pošto je god. 1588. u njem stanovala grofica Barbara Erdödy i tamo pisala neka pisma, koja su nam se sačuvala. Grad Cesargrad stajaše još u drugoj polovici XVII. vieka cio i pod krovom. Iz te dobe sačuvala nam se je njegova slika i to u topografiji Štajerske, koju je sastavio Juraj Matija Vischer. Ovo djelo sadržaje 477 slika raznih štajerskih gradova i gradina. Medju ovim slikama gradova nalazi se i slika grada Königsberga (Kunšperg), koji stoji naproti našem Cesargradu onkraj Sutle u Štajerskoj. Slika toga grada snimljena je sa zapadne strane tako, da se do slike grada Königsberga s lieve strane nešto dalje vidi Cesargrad, a pred njim na briežuljku iznad Sutle crkvica B. D. M. na Rizvici. Grad Cesargrad prikazuje ova slika u svoj cielosti sa vanjskim platnom i kulama te čvrstim nutarnjim gradom. Slika je reć bi dosta vjerna. To je jedina slika drevnog našeg Cesargrada, dok je još ponosito se dizao iznad Sutle. Juraj Matija Vischer, koji nam je spasio lik Cesargrada, rodio se je u Wensu u Tirolu god. 22. travnja 1628. Posvetivši se svećeničkom stališu, bavio se je mnogo s matematikom i geografijom. Dobivši od štajerskih stališa pripomoć i provodno pismo počeo je god. 1676. raditi na svom djelu topografiji Štajerske, na kojem je radio gotovo do svoje smrti god. 1605. To djelo izišlo je god. 1681 i konačno 1700. Podpuni
