VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 63
63 eksemplar tog liepog djela imade c. k. dvorska biblioteka u Beču i Johanneum i sveuč. biblioteka u Gracu. Slike Vischerove reproducirane su u djelu : Einst und Jetzt. Album, Steiermarks sämtliche interessante Schlösser, Burgruinen, Städte, Märkte, Kirchen und Klöster enthaltend. Ein vaterländisches Bilderwerk. Nach der Natur aufgenommen, auf Stein gezeichnet und herausgegeben von Carl Reichert. Band I—III. Graz 1863 — 1865. Selbstverlag von Carl Reichert. U tom djelu Reichertovom nalazimo ne samo suvremene mu slike gradova i t. d. već su ovima pridodane i smanjene slike istih gradova, kako ih je Vischer izradio. I tuj u III. svesku nalazimo i Vischerovu sliku Cesargrada uz onu Königsberga, pak i istu sliku po Reichertovom nacrtu. E. Laszowski. Pečat Petra i Jurja knezova Krbavskih. God. 1492. izdao je knez Karlo sin Karla Krbavskoga sa svojim sinom Ivanom, potonjim banom hrvatskim, na pergameni pisanu latinsku izpravu, na kojoj visi u vosku utisnut pečat, o kojem ćemo sada govoriti. Izvorna ova listina čuva se u arkivu jugoslavenske akademije u Zagrebu. Pečat taj spada koli sa gledišta sfragističkog, toli sa gledišta legende, koja se na njem nalazi medju osobite riedkosti. Pečat je okrugao, te mjeri u promjeru 24 mm. U sredini stoji trolist (Dreipass), kojega su listovi nešto pupčasti, kako se to vidi kod štitova. Listovi su pravilno sastavljeni, od kojih jedan gleda prema dolje, a druga dva prema gore. U listu što je okrenut prema dolje nalaze se tri poprečne vodoravne grede, a na gornjoj stoji guska okrenuta na desno, spremna za liet. Ova nosi na glavi krunu, a takovu imade i nataknutu oko vrata. Glavom prelazi u desni, a krilom u lievi gornji list. To je grb knezova Krbavskih od plemena Gusić (govoreći grb). Naokolo medju dva koncentrična kruga, u središtu kojih se nalazi opisani trolist, teče surovo urezana glagolska legenda : t. j. „Petr i Juri knzi krbavski". U ricči Petr je u ligaturi slovo „t" i „r", a u rieči Juri slovo „ju" i ,,r". Podpuna dakle legenda imala bi glasiti: Petar i Juraj knezi Krbavski. Po toj legendi pečatnoj evidentno je, da su taj pečat nekoč rabili Petar i Juraj knezovi Krbavski. U genealožkoj studiji prof. Klaića: Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gušić" (Rad knjiga CXXX1V.), kojoj je priloženo i rodoslovje ovih, nalazimo samo jednog Petra kneza Krbavskoga (1402.—1411.), dok Jurja više. Na str. 337. Acta croatica uredjenih po prof Dr. Gj. Šurminu nalazimo otisnutu glagolsku izpravu od god. 1489. 28. ožujka, u Korenici, glasom koje knezovi Krbavski Mikula, Petar i Juraj daruju svoj mlin Francišku Utišeniću. Ovih knezova Krbavskih nema spomenuto rodoslovje sastavljeno po prof. Klaiću. Bit će, da su ovi posebna loza slavnih knezova krbavskih, koja se je rano odciepila od glavne loze. Pošto knez Karlo Krbavski pečatnikom Petra i Jurja Krbavskih g. 1492. pečati, koji su bez sumnje još iste godine živjeli, dokaz je, da je ova nuzgredna loza sa glavnom lozom Krbavskih u svezi stajala i da baš ova dvojica prisustvovala izdanju Karlove listine, na koju je knez Karlo možda ne imajući svoj pečat pri ruci, uzeo onaj svojih suplemenika. Prema tomu je taj pečat iz konca XV. vieka, a bez sumnje i domaća radnja. E. Laszowski. <$>
