VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 27
Regulacija lukna u županiji požeškoj god. 1769. Lukno, latinski sapones, saponisticae praestationes ili lecticale (potonje od legere, brati, dakle „bir"), prastara je institucija u našoj domovini, a sastoji u različitim ekonomskim proizvodima, što ih rimokatolički župljani davaju svomu župniku za njegovo uzdržavanje. No pod nazivom lukno razumijeva se i samo pravo župnikovo zahtijevati te proizvode i tomu pravu odgovarajuća dužnost župljana podavati ih. Pitanje o postanku i razvoju te institucije, pak imenito i pitanje 0 pravnoj naravi lukna još je znanstveno posve neistraženo tako, da se danas gotovo još pravo ni ne zna, odakle naziv „lukno" ili kako se u starim ispravama zove „sapones". 1 S toga je od važnosti svaki povjesni podatak, koji se glede te naredbe nadje, pa smo veliku hvalu dužni prezaslužnome radniku na polju otkrivanja starih naših pravno povjesnih spomenika Ivanu Tkalčiću za ispravu o osnutku župe sv. Klare u Zaprudju od g. 1366., što ju je priopćio u I. sv. ovoga „Vjestnika" od god. 1899. U toj se naime u svakom obziru zanimljivoj ispravi na više mjesta govori o župničkim dohocima te se kao takovi spominju „sapones seu cubuli bladi", što Tkalčić prevodi sa „kabli žita". Po tome bi cubulus (kabal) ili sapo značio neku žitnu mjeru. Vidi se to osobito jasno iz onoga mjesta, gdje se veli, da po diecezanskom statutu zagrebačkoga biskupa Vladislava mora svaka župa imati dovoljno župljana 1 „centum cubulos seu sapones bladi", pak iz daljnega mjesta, koje glasi : „ ... et quia reperitur evidenter, quod praedicta Ecclesia de Odra ultra centum habeat sapones seu cubulos bladi." Ovaj put donosimo jedan prilog za gradju o instituciji lukna i stole, naime izvadak iz zapisnika (čl. 7.) male skupštine županije požeške, držane početkom mjeseca kolovoza 1769. Dotični zaključak ne samo da je od pravno-povjesnoga interesa, nego je i danas još od aktuelne važnosti za župe u području požeške županije. Iz pomenutoga zapisnika vidimo, da je zagrebački kanonik Jos. barun Wernéck, arhidjakon de Gvesche, kao biskupov namjesnik preduzimao kanoničku vizitaciju po župama svoga arhidjakonata, koji obuhvata vicearhidjakonat požeški i pakrački, ter tom prilikom konstatirao, 1 Jer da bi izraz „lukno" mogao potjecati od latinskoga „hierum", korist, dohodak, nija još za izvjesno ustanovljeno.
