VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 28
28 da su stolarne pristojbe i različite luknarske daće i druga slična župnička podavanja neodredjena, pa da prouzrokuju toliko neprilika pri uplaćivanju i utjerivanju njihovu, te se u jednu ruku župljani, ne znajući pravo što i koliko su dužni davati, nećaju davati i onoliko, koliko župnik nužno treba za svoje uzdržavanje, u drugu pak ruku župnici, u dvojbi glede opsega njihovoga prava, ne znaju, što bi i koliko zahtijevali. Uslijed toga molio je rečeni arhidjakon skupštinu županije požeške, da ona stolarne pristojbe i luknarske daće uredi te joj u tu svrhu stavio svoj prijedlog. Pri tom se pozvao na okolnost, da su te pristojbe i daće netom uredjene u Vojnoj Krajini 1 i u županiji virovitičkoj, u kojoj potonjoj se uvidjela nužda uredjenja stole i lukna ter ove daće i pristojbe i vredile na skupštini u Djakovu, kojoj je predsjedao sam biskup onoga mjesta. Na ovaj prijedlog županijska je skupština postojeće luknarske daće i stolarne pristojbe reducirala i uredila ustanovivši točno stolarinu za pojedine dušobrižničke funkcije, a kod lukna i drugih sličnih župničkih podavanja (kao što su n. pr. besplatni ručni i vozni težaci za poljsko gospodarstvo) osobe ili stvari, od kojih valja davati, pak vrst i količinu prirodnina, koje se imadu davati, i njihovu vrijednost u gotovu novcu. Izredavši sva podavanja dodaje zaključak, da će se protiv nemarnih dužnika postupati ovršno te da će u tu svrhu župnici i upravitelji župa zaiskati asistenciju od vlastelinstva; od siromašnih pak župljana, koji svojim obvezama ne bi bili kadri udovoljavati, da župnici ne smiju ništa zahtijevati. Zaključak skupštinski završuje s tim, da županija ovaj uz intervenciju biskupova namjesnika ustanovljeni stolarni i luknarski red odobrava i prihvaća s tim dodatkom, da će se u buduće valjati držati njegovih ustanova kako u slučaju, kad bi se pronašlo, da koji župnik nema dovoljnih sredstava za svoje uzdržavanje, tako i u protivnom slučaju, kad bi koji župnik ili upravitelj župe u tom pogledu stavljao prekomjernih zahtjeva. Konačno se nalaže činovnicima, da tu regulaciju, koja stupa u krepost još iste godine 1769., po svojoj dužnosti proglase. Evo toga zapisnika: „Anno Domini 1769. die 2. et sequentibus mensis Junii Posegae occasione et sub decursu particularis I. Comitatus de Posega congregationis sub praesidio spectabilis et perillustris Domini Joannis Jankovich de Daru-Var, antelati Comitatus ordinarii vice-comitis ; praesentibus perillustribus et generosis dominis Georgio Malyevacz, generalis cassae 1 Arhidjakon mislio je tu jamačno na tzv. Colnićevu konvenciju od mjeseca lipnja 1769., kojom je za djakovačkoga biskupa Colnića (1751.—1773.) uz sporazumak vojne uprave za župe u području osječkoga zapovjedničtva izdan stolarni i luknarski red (Stoll- und Lucno-Ordnung), potvrdjen po Nj. Veličanstvu kralju i caru.
