VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 168
168 tam, nisi quem voluntas vestra expetierit). Iz toga se izvadjalo, da u cijeloj Hrvatskoj i Dalmaciji ni jedan Ugrin nije smio stanovati; to ne stoji: radi se tu o gradskom pravu, koje je uredjeno protiv svih alienigenarum, to jest protiv svih nedomaćih, samo se konstatira, da Ugri u tome nemaju nikakve prednosti. Ova se odredba u ostalom u praksi nije svuda izvadjala. Zatim se ustanovilo načelo slobodnoga seljenja (at si forte aliquando dominium meum aliqucm aggravare videbitur, et alias ire voluerit, secure cum uxore et filiis et familia et omnibus suis quocumque sibi placuerit, eat.). Kasnije isprave imadu još dodataka i konstituiraju veliku slobodu trgovine. U slučaju (kakove) krunidbe ili sabora, dakle za vrijeme, gdje se moglo slutiti, da će se mnogo svijeta sjatiti prigodom tih državopravno važnih dogadjaja, uredjen bi privileg ukonačivanja (nemint civium vis inferetur domorum suorum, nisi quem dilectio vestra susceperit). U više puta spomenutoj povelji rapskoj od god. 1111., zatim u privilegijskoj povelji od god. 1108., kao što i u potvrdjenoj povelji duvnâ sv. Marije u Zadru iz god. 1102. opet se nalaze slijedeća neizravna pokazivanja na postupanje slično ustavnomu u javnim poslovima u Dalmaciji : Povelja od 1102. .. . Ego Colomanus . . — salvo abito consilio postquam coronatus fui Belgradi supra mare in urbe regia Povelja od 11.08. . . , Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negotia . . . Za naše pitanje osobito je važna slijedeća izreka u rapskoj povelji od god. 1111., u kojoj se prilikom spominje ne samo, da ustav i nadalje ostaje netaknut, već se posebice naglašuje politički individualitet kraljevine: postea necessarium duximus cum utriusque regni universo consilio. Starijih zakona, za koje se ističe, da još uvijek postoje, spominje: povelja od god. 1142. 1 ; slična povelja Gejze II. od god. 1151., u kojoj Trogiranima potvrdjuje, jednako kao i Koloman, municipalni Privilegium; isto tako spomenuta povelja od 1108. U svim poveljama, od kojih neke proširuju gradske sloboštine, opetuju državopravno važne riječi, a ističe se izreka: „et lege antiquitus constituta vos uti permittam . . . 2 " Ugarski kraljevi tim izriču, da su legitimni pravni nasljednici bizantskih careva i hrvatskih kraljeva, te uzimaju, da pravni kontinuitet nije prekinut. Kolomanov nasljednik, Gejza II. poziva se god. 1158. na kneza Branimira, kao svoga predšasnika ; Stjepan III. god. 1166. na Petra Krijesimira, Svenimira i njegove „principes". Pauler nalazi dokaz za to, da se Koloman nije smatrao pravnim nasljednikom Zvonimirovim, u tomu, što nije obnovio vazalske prisege papi, te što nije plaćao papi tribut. Prvo je vjerovatno, drugo nije dokazano, jer se ne može zato, što čemu nema vijesti, za stalno uzeti, da je tim protivno apsolutno dokazano, osobito u vrijeme, gdje su izvori rijetki i manjkavi. Kurija je poslije smrti Grgura VII. svoju taktiku promijenila, a Koloman ponašao se je prema njoj u svemu mnogo opreznije i samostalnije, nego Zvonimir, na što ga je morala još više poticati sudbina toga njegova pretšasnika. Promjena si1 Kukuljević CD. p. II. 35. 2 Cod. dipl. II. p. 14.
