VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 167
J67 Izvodilo se iz tobožnjega ugovora hrvatskih plemena sa Kolomanom, a moglo bi se izvoditi i iz baštinskoga prava, kojim su Arpadovci došli na hrvatski prijestô, da je Hrvatska-Dalmacija stajala sa Madžarskom u odnošaju personalne unije. Ako ćemo u toj stvari da na čisto dodjemo, morat ćemo se i tu sasvim strogo držati onoga, što nam izvori kažu. Pojedinim dalmatinskim gradovima podijeljene povlastice ne mogu se generalizovati, pa iz trogirske povlastice učiniti prostu konstitucijonalnu povelju, za cijelu Dalmaciju i Hrvatsku, kako se to u nas činilo. Tu se ne možemo ni na analogije pozvati, pošto su dalmatinski gradovi i pod hrvatskim kraljevima imali posebna prava tako, da je moćni kralj Petar (Krijesimir) ne samo potvrdjivao njihove povlastice, nego je sa patricijima grada Zadra stupio i u rodbinske sveze, kako bi time grad trajno predobio; dakle se je prema Zadru vladao onako, kako se Ladislav vladao prema Hrvatskoj. Ipak su vrlo važne mimogredne opaske i odnosi, koji su u ovim ispravama, jer iz njih — pošto nema izravnih izvora — možemo zaključivati, u kakovom je odnošaju Hrvatska-Dalmacija bila pod Arpadovcima. Po tome ćemo pregledati povlastice gradova, te istaknuti, što je opće znamenito. U ispravama povlastica dalmatinskih gradova ima posebnih državopravnih odredaba i takva spominjanja, iz kojih razabiremo posredno državopravne uredjaje Hrvatske i Dalmacije. Ponajprije uredjuje se pitanje samouprave gradova u smislu njihovih starih povlastica. Imamo jednu potvrdu privilegija od Ordelafa Faledra, u kojoj se slijedeća odredba ponavlja: iuramus vobis Arbensibus — veïtram consuetudinem et statum vestrum, et Hbertatem terre vestre, potestatemque, prout antiquitus dicitis habuisse sub imperatore constantinopolitano, et sub rege Ungarorum, président vobis eligendi ac comitem, confirmatione comitis reservata nostre curie. (Ovaj je dodatak mletački pravo, koje je Koloman ostavio i podijelio absque regis consilio). Insuper taliter vos regere et manutenere . . . sicut vobis Dalmatinis (tu je dokaz, da je čitava Dalmacija dobila pravo samouprave.) Colomanus rex Hungarie iurauerit suis cum archiepiscopis et comitibus, ut in breviario illo continetur 1 . Pošto je kruna Zvonimirova Hrvatsku i Dalmaciju nerazdijeljeno obuhvaćala, to treba ovdje, kad se spominje prošlost, i Hrvatsku misliti, premda se u rapskom privilegu — iz lahko shvatljivih razloga — ne spominje. Sto se tiče poreza, to su dalmatinski gradovi poput dvanaest hrvatskih plemena oslobodjeni od censusa ili tributuma. Odatle su zaključivali podpunu suverenost kraljevine Dalmacije 2 . Baš protivno iz drugačijeg oprosta od poreza gradova vidi se jasno, da si je kralj u Hrvatskoj pridržao sve ostale prihode, dok se je u Dalmaciji odrekao jednoga dijela i regalnih prihoda. (Praeterquam introitus portus civitatis de extraneis mercatoribus duas partes rex habeat, terciam vero comes civitatis, decimam autem episcopus). Važno pravo državnog pripadništva u gradovima bude uredjeno (in civitate quoque vestra neminem Hungarorum, vel alienigenarum habitare permit1 Kukuljević CD. II. p. 20. 2 Kvaternik. Op. cit.
