VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 167

J67 Izvodilo se iz tobožnjega ugovora hrvatskih plemena sa Kolomanom, a moglo bi se izvoditi i iz baštinskoga prava, kojim su Arpadovci došli na hr­vatski prijestô, da je Hrvatska-Dalmacija stajala sa Madžarskom u odnošaju personalne unije. Ako ćemo u toj stvari da na čisto dodjemo, morat ćemo se i tu sasvim strogo držati onoga, što nam izvori kažu. Pojedinim dalmatinskim gradovima podijeljene povlastice ne mogu se ge­neralizovati, pa iz trogirske povlastice učiniti prostu konstitucijonalnu povelju, za cijelu Dalmaciju i Hrvatsku, kako se to u nas činilo. Tu se ne možemo ni na analogije pozvati, pošto su dalmatinski gradovi i pod hrvatskim kraljevima imali posebna prava tako, da je moćni kralj Petar (Krijesimir) ne samo potvrdjivao njihove povlastice, nego je sa patricijima grada Zadra stupio i u rodbinske sveze, kako bi time grad trajno predobio; dakle se je prema Zadru vladao onako, kako se Ladislav vladao prema Hrvat­skoj. Ipak su vrlo važne mimogredne opaske i odnosi, koji su u ovim ispra­vama, jer iz njih — pošto nema izravnih izvora — možemo zaključivati, u kakovom je odnošaju Hrvatska-Dalmacija bila pod Arpadovcima. Po tome ćemo pregledati povlastice gradova, te istaknuti, što je opće znamenito. U ispravama povlastica dalmatinskih gradova ima posebnih državopravnih odredaba i takva spominjanja, iz kojih razabiremo posredno državopravne ure­djaje Hrvatske i Dalmacije. Ponajprije uredjuje se pitanje samouprave gradova u smislu njihovih starih povlastica. Imamo jednu potvrdu privilegija od Ordelafa Faledra, u kojoj se slijedeća odredba ponavlja: iuramus vobis Arbensibus — veïtram consuetudinem et statum vestrum, et Hbertatem terre vestre, potestatem­que, prout antiquitus dicitis habuisse sub imperatore constantinopolitano, et sub rege Ungarorum, président vobis eligendi ac comitem, confirmatione comitis reservata nostre curie. (Ovaj je dodatak mletački pravo, koje je Koloman osta­vio i podijelio absque regis consilio). Insuper taliter vos regere et manutenere . . . sicut vobis Dalmatinis (tu je dokaz, da je čitava Dalmacija dobila pravo samouprave.) Colomanus rex Hungarie iurauerit suis cum archiepiscopis et co­mitibus, ut in breviario illo continetur 1 . Pošto je kruna Zvonimirova Hrvatsku i Dalmaciju nerazdijeljeno obuhvaćala, to treba ovdje, kad se spominje proš­lost, i Hrvatsku misliti, premda se u rapskom privilegu — iz lahko shvatljivih razloga — ne spominje. Sto se tiče poreza, to su dalmatinski gradovi poput dvanaest hrvatskih plemena oslobodjeni od censusa ili tributuma. Odatle su zaključivali podpunu suverenost kraljevine Dalmacije 2 . Baš protivno iz drugačijeg oprosta od poreza gradova vidi se jasno, da si je kralj u Hrvatskoj pridržao sve ostale prihode, dok se je u Dalmaciji odrekao jednoga dijela i regalnih prihoda. (Praeterquam introitus portus civi­tatis de extraneis mercatoribus duas partes rex habeat, terciam vero comes ci­vitatis, decimam autem episcopus). Važno pravo državnog pripadništva u gradovima bude uredjeno (in civi­tate quoque vestra neminem Hungarorum, vel alienigenarum habitare permit­1 Kukuljević CD. II. p. 20. 2 Kvaternik. Op. cit.

Next

/
Oldalképek
Tartalom