VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 148
148 Lenel 1 je dokazao, kako je Dandolo iz političkih razloga krivo tumačio odnošaj Ugarske prema Hrvatskoj. Mlečani su naime već odavna isticali nekakve pravne naslove na Hrvatsku i Dalmaciju. 2 Hrvatski kraljevi natjecali su se sa Mlecima, a bili su u svojoj politici neodlučni, pa su naginjali sad Bizantu, sad Rimu, što je po njih bilo kobno, jer su se Mlečani znali poslužiti pogreškama njihove politike. Prelaz hrvatske krune na Arpadovce bio je težak udarac za Mletke; osjetili su, da-je time nastala pogibelj za njihove najpreče interese. Otkako su se madžarski kraljevi pomolili u Hrvatskoj i Dalmaciji, Mlečani su i Latini njihov svaki korak prikazivali kao nezakonito nasilje, dok su mletačka prava isticali. Lenel je pokazao, kako svi mletački povjesničari prema tomu udešuju svoja izvješća. Toma arcidjakon osvjedočeni je Latin, pa to ponosom ističe. On je političar, koji zna što hoće, a prema tomu i radi; njegova povjesniČka izvješća o državopravnim važnim zgodama i nose zato biljeg njegovoga političkog uvjerenja. Latinsko svećenstvo bilo je na strani Mletaka. Već nadbiskup Laurencije, državni kancelar triju hrvatskih kraljeva, stao je napokon sa Mlecima spletkariti. Toma hoće da taj postupak, koji je u ostalom sasvim prema njegovim nazorima, opravda, pa zato piše, da su ugarski kraljevi na silu i proti pravu postali gospodari zemlje. Osim toga mrzi arcidjakon Toma i Hrvate i Madžare, s kojima se je za cijeloga svoga života borio. Hrvati su mu: Koribanti, Kureti, divljaci, Goti, barbari, Arianci, isti sveti Metodije u njegovim je očima neznabožac. On ruši hrvatsku municipalnu vladu u Spljetu, ide sam po talijanskoga načelnika u Ankonu (Jakin), pa kad je taj bio odigrao, te je opet uspostavljeno hrvatsko poglavarstvo, arcidjakon buni grad tako, da nastaje strka i gungula, a kod takove prilike ubijene Hrvate zove svinjama (more porcuum conspicati); ali dakako, i njega mrze. Izabran za spljetskoga nadbiskupa, morao se je te časti iza dužeg oklijevanja odreći, jer su gradjani prijetili, da će ustati na oružje, ako on bude posvećen ; napokon je došlo jedanput i do toga, da su ga gradjani progonili sve do u jedan manastir, kamo je utekao, ali su ga ipak uhvatili, izlupali i odijelo s njega strgali. Madžari su njegovu ljubav proigrali već time, što su u odlučnim borbama proti Latinima stajali uz bok Hrvatima 3 . Sa svojim nadbis1 Izp. cit. p. 85 i d. 2 Radi hrvatske obale došlo je već početkom 9. stoljeća do sukoba izmedju interesa franačkog i bizantskog dvora. (Rački. Docum. p. 303 i si.) Mlećani su se već tad uplitali u te poslove. Godine 804. šalje Karlo Veliki dužda mletačkoga u Bizant da ugovara. God. 805. šalju Mlećani brodovlje u Dalmaciju. 806. šalju Grci brodovlje, da Dalmaciju natrag predobiju. Mlećani se prilagode odnošajima, pa pristanu uz Bizant. 810* vodi Pipin „perfidia ducum Venetarum incitatus" rat proti Mlecima. Kod sklapanja mira tvrde Mlećani, da imadu pravo na Zadar, jer je dužd mletački tim gradom pet godina vladao. Od god. 813. povlači se zapadno-rimsko carstvo formalno i faktično natrag, a Dalmacija i poslije Hrvatska pripadaju iztočno-rimskomu carstvu. Sad nastaje takmenje Mletaka sa Bizantom. Vrijedno je spomenuti, da su zapadno-rimski carevi naslov „Herzog von Dalmatien" ipak i dalje podjeljivali: tako Fridrik I. grofu Konradu Dachauskomu. 3 Hist. Sal. pag. 182 inter Hungaros et Spalatenses bellum acerimmum exortum est Quodam namque die Hungari confederati cum Croatis, qui erant de tiniensi castro
