VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 101

101 nuncupantur — in nullo dinoscantur adiacere sed omnino exempti haberentur).

1 Upravo te sloboštine (exempcije) doprinesle su mnogo, te je vlast bana čitave Slavonije stala u Vukovskoj županiji slabiti. K tomu su na koncu XIII. stoljeća zaredale prijestoljne borbe, za kojih je moć bana čitave Slavonije u Vukovskoj županiji još jače stradala, to više, što su se uz protukralje dizali i protubani na sve strane. Na početku XIV. stoljeća bori se Henrik Gisingovac, ban čitave Slavonije i privrženik kralja Ladislava (Većeslava) za gospodstvo i vlast u Vukovskoj županiji proti Pavlu Gorjanskomu, gorljivomu pristaši Karla Roberta. U prvi mah pretegao je ban Henrik Gisingovac, koji se u to vrijeme zove „Henricus banus (tocius) Sciavonie, magister tauarnicorum domini regis Ungarie, comes Simigiensis, Tholnensis, de Barana et de Bodrug". Ban Henrik boravi 23. siječnja 1305. u Vukovskoj županiji (in Wlkou apud Sanctum Georgium), pak kao ban slavonski (a ne župan vukovski) izdaje tu povelju, kojom odredjuje ročište za sud izmedju dviju prepirućih se stranaka.

2 Ali vlast bana Henrika ne održa se u Vukovskoj županiji. Pavlu Gorjanskomu,. privrženiku Karla Roberta, podje poslije, nekako izmedju 1305. i 1309. za rukom, te iztisnu bana Henrika iz Vukovske županije. Sam Karlo Robert govori o tom u jednoj svojoj povelji od god. 1310. ovako : „Kad je vojska bana Henrika, našega nevjernika, pustošila Vukovsku županiju i našu varoš Engh lišila svih njezinih pokretnih imanja, tada je magistar Pavao (Gorjanski) navalio na rečenu vojsku i muževno ju suzbio, ugrabljeno blago pokrajini povratio, i pomenutu varoš neoštećenu uzdržao, premda je pri tom dopanuo smrtonosnih rana".

;! Slavodobiće Karla Roberta i njegova privrženika Pavla Gorjanskoga bilo je osudno za županiju Vukovsku. Osiguravši se Karlo Robert na prijestolju, nagradi već 1310. obilato svoga požrtvovnoga pristalicu Pavla Gorjanskoga. On mu pače uz ino povjeri i upravu banovine Mačve u današnjoj sjevero-zapadnoj Srbiji izmedju Drine i Save. Već god. 1320. spominje se Pavao Gorjanski kao ban Mačve (banus de Machow), koju čast on obnaša sve do godine 1328.

4 Kroz to čitavo vrijeme od 1320. do 1328. obavlja Pavao Gorjanski podjedno i čast župana u županiji Vukovskoj, Srijemskoj i Bodrožkoj (comes de Walko, de Bodrog, comes Sirmiensis). Vjerojatno je, da je Karlo Robert pomenute tri županije pridijelio Pavlu Gorjanskomu, da lakše i uspješnije odbija navale srbskih kraljeva na banovinu Mačvu. I poslije Pavla Gorjanskoga redovito su svi mačvanski bani sve do konca XV. stoljeća bili župani pomenutih triju županija, pače im se 1 Wenzel, Codex dipl. Arp. IX., p. 493. 2 Nagy, Codex Andegavensis I. 92. 3 Nagy, Codex Andeg. I. 196. 4 Fejer, VIII. 1. 439., VIII. 2. 328., VIII. 3. 102., 111. i 184., VIII. 5. 178.