VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 100

ioô aeque", a sad opet „dux totius Sclavoniae", gostima kraj grada Vukova (hospitibus iuxta castrum Walkow) različite povlastice; on to čini kao herceg slavonski ili hrvatski u nazočnosti svojih službenika (iobagionibus) : bana Jule, župana zaladskoga Nikole, simežkoga Opoja, vukovskoga Petra i baranjskoga Jurja.

1 Iz jedne izprave pečuvskoga biskupa od godine 1239. doznajemo nadalje, da je pečuvska biskupija primala desetinu od kunovine u Vukovskoj županiji (pro decimis marturinarum totius comitatus de Volco) ; pošto se je kunovina plaćala jedino u Slavoniji, nema ni najmanje sumnje, da je Vukovska županija tada pripadala pomenutoj oblasti, a po njoj kraljevstvu hrvatskomu.

2 Iste godine 1239. darovao je Koloman, herceg čitave Slavonije, nakon srećne vojne s bosanskim patarenima bosanskomu biskupu „posjedovanja Djakovo i Bleznu u Vukovskoj županiji" ; toga ne bi mogao činiti, da nije ta županija bila u njegovoj vlasti.

3 Poslije smrti Kolomanove potvrdio je brat njegov, ugarsko-hrvatski kralj Bela III. (IV.) nakon srećne vojne s bosanskim banom Matijom Ninoslavom bosanskoj biskupiji sve darovnice Kolomanove, a medju njima i onu za Djakovo i Bleznu. U toj povelji kaže kralj uz ino, da „nijedan ban ni Vukovski župan ne smije vršiti vlasti svoje na rečenim posjedima" (quod nullus banus vel comes de Vulko, aut quicumque alius aliquam iurisdictionem possit exercere in terris supradictis — Dyaco et Blezna —) nego samo biskup ili službenik njegov; zatim da se sve daće, koje se zovu „Ban Elyssi",* plaćaju odsad od tih zemalja jedino biskupu.

5 Godine 1276. izdaje kralj Ladislav III. Kumanac Ivanu, sinu župana Enarda (Eduarda) povelju, kojom mu podjeljuje osobitu milost, da „njegovi podanici izmedju Save i Bosuta budu riješeni od davanja zalazine (collecta victualium occasione descensus ; descensus = zalaz) i kunovine, i podjedno oslobodjeni od vlasti banske" (quod populi ipsius Johannis inter Zava et Baza existentes collectam victualium, que vulgariter zalusina dicitur, et marturinarum solvere debentes iuxta terrae morem et consuetudinem approbatam, a iurisdictione bani pro tempore constituti perpetuo expediti sint et exempti).

6 Isti kralj Ladislav daje godine 1289. Andriji, Dioniziju i Lothardu, sinovima Lothardovima od plemena Guthkeled povelju, kojom oslabadja njihove podanike u Vukovskoj županiji od vlasti banske, te ih riješava od plaćanja kunovine i zalazine (ut de caetero bano pro tempore constituto exactioni seu collectae huismodi — marturinarum videlicet, septem denariorum et victualium, quae vulgariter zalusina 1 Kukuljevié, Jura, I., p. 56—57. 2 Kukuljevié, Jura, I., p. 60. 3 Theiner, Mon. Hung. I. 172. 4 „Ban Elyssi" magjarski „bän élise" == victualia bani. 5 Theiner, Mon. Slav. merid. I. 297—298. 6 Fejer, Cod. dipl. V. 2., p. 339.