VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 99
99 Čepin, Gorjan, Levanjska varoš i Garčin, a na iztoku Susek, Ležimir i Mangjelos. Vukovska županija bila je XIII. —XV. stoljeća vrlo dobro napučena i upravo posuta tvrdinjama, gradovima, varošima i selima. U XV. stoljeću nalazimo u njoj 33 tvrdinje (castrum, castellum), 34 varoši (oppidum, villa) i 1182 sela, mjesta i posjedovanja. Varoši (oppidum, villa) su gotovo sve stajale uz tvrdinje ili pod njima (suburbium). Najznatniji utvrdjeni gradovi i kašteli vukovske županije bili su u srednjem vijeku ovi : Gorjan (castrum Gara), Osijek (castrum Ezeck), Erdut (castellum Erdeed), Borovo (castrum Boro, Boroh), Vukovar (castrum Walkow), Sotin (castrum Zatha), Sarengrad (castellum Athya), Ilok (castrum Wylak), Neštin (castellum Nezth), Susek (castellum Zilseeg), Rača (castellum Racha), Morović (castrum Maroth, Marchia?), Cerna (castrum et districtus Ceuerna, ubi fluvii Bygh et Baza coniuguntur), Vinkovci (castrum Palyna ?), Nuštar (Monostor, castellum Berzethemonostor), Korogj (castrum Korogh), Hermangrad (castrum Hermanwara), Djakovo (castrum Diako), Ivankovo (castellum Iwanka Zenth Gevvrg), Nijemci (castrum Nempthy iuxta fluvium Bozotha), Kostroman (castellum Kozthorman zenth Dyenes, po svoj prilici Kostroman = Castra romana, sa crkvom sv. Dionizija), Levanjska varoš (castrum Niuna, Newna, Nyvvna), i napokon Garčin (castellum Garchyn). Uz najveći dio tih gradova i kaštela stajale su varoši i podgradja; no bilo je varoši bez utvrdjenih gradova. Takove su varoši primjerice bile Opatovac (oppidum Apathy), Otok (oppidum Athak), Bingula (oppidum Byngala), Cepin (oppidum Chapa), Dravsko ušće (oppidum Drazaad, Drawazad, ubi aqua Draue cadit in Danubium), Pačetin (oppidum Pachyntha), Sot (oppidum Zath), i napokon varoš Eng (civitas Engh, Nogengh), kojoj se medjutim ne može položaj ustanoviti. Uz izbrojene gradove i varoši bila je sva sila manjih naseobina, kao sela, plemićkih dvoraca, i drugih mjesta. Vukovska županija sa svim svojim gradovima, varošima i ostalim naseobinama pripadala je kroz čitavo 13. stoljeće Slavoniji, a po njoj kraljevstvu hrvatskomu. Njom je upravljao ili herceg čitave Slavonije ili njegov zamjenik, ban čitave Slavonije ; u županiji vukovskoj plaćala se kunovina i zalazina, obje kao daće slavonske. Da je vukovska županija zaista kroz čitavo 13. stoljeće bila sastavni dio ostale Slavonije, evo nekoliko primjera. God. 1220. dariva kralj Andrija nekoj dvorjankinji svoje supruge Jolante zemlju Vidor kod Bosuta u županiji vukovskoj, pak povjerava banu Ochuzu (tune temporis Sclavoniae banus), da ju kao pristav uvede u posjed darovanoga posjeda. 1 Jedanaest godina poslije, naime 1231. dijeli Andrijin sin Koloman, koji se zove sad „dux Croatiae Dalmati1 Fejer, Cod. dipl. III. 1., p. 286. Izvornik u zem. arkivu.
