VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 66
2. God. 1070. u izpravi Hrvatinovoj : Imperatore Romano tercio régnante, Chrobacie rege Cresimiro, bano Suinnimir. 3. U darovnici Vekeneginoj od god. 1073. : Régnante Cresimiro Chroacie, bano Suinimiro, episcopatum vero (Jaderae) gubernante domino Stephano, in civitate Nona iuppanus Adamizo. 4. U bilježci, kako je Cika, predstojnica samostana opatičkoga sv. Marije u Zadru, kupila neke zemlje u Petrčanima od sinova Dobromirovih (1070.—1073.): sub Cresimiro rege et Sui(ni)miro bano. Iz ovih podataka razabire se jasno, da su Hrvati g." 1070.—1073. smatrali bana Zvonimira za prvo lice iza kralja u državi hrvatskoj. Jamačno je tada ban Svinimir ili Zvonimir vršio takodjer neku vlast u hrvatskom kraljevstvu, premda nema traga njegovu djelovanju u poznatim spomenicima. Zanimljivo je, što se ban Svinimir ne spominje ni u jednoj kraljevskoj povelji, niti uz kralja, niti medju svjedocima. U povelji od 8. srpnja 1071., kojom je kralj Petar Krešimir ustanovio medje rabske biskupije, kaže on samo, daje to učinio „insimul meis cum principibus", a svjedoka na toj povelji u obće nema. Za čitava vladanja kralja Petra Krešimira (1059.—1073.) nalazimo dakle u hrvatskoj državi bane, najprije Goyza (1059.—1069.), a onda Svinimira ili Zvonimira (1070.—1073.). Po riedkim spomenicima saznajemo, da su ta oba bana bili najuglednije ličnosti u kraljevstvu, namah iza kralja, i da su po tom bili prvi državni častnici. Ali potanje ne može se nimalo ustanoviti, koja im je bila vlast i djelokrug, niti kako su stajali prema kralju i prema županima. Da je ban Svinimir bio nada sve moćan i ugledan, dokazuje već ta okolnost, što je poslie postao hercegom Hrvatske i Dalmacije (Chroacie Dalmacieque dux, u oktobru 1076.), a napokon i kraljem. Po smrti kralja Petra Krešimira uzpeo se je na hrvatsko priestolje Slavic (Slauizo), za kojega je bio banom god. 1074. neki Petar. Taj ban Petar prati kralja na njegovu putovanju. Kad kralj Slavic samostanu sv. Petra u Selu kod Solina potvrdjuje zemlje u Trsteniku, čini to „coram Petro bano et Sarubba iupano" ; malo zatim došao je isti kralj u Omiš zajedno s banom Petrom: „Attigit eo tempore venire in nostris partibus Slauizo rex et Petrus banus nec non Sarubba causa discordie, que erat inter Slauizo et Lubomiro . . . £<1 Udara u oči, što se za kraljevanja bivšega bana* Dimitrije Zvonimira ili Svinimira (1076.—1087.) ne može dokumentovati upravo ni jedan ban u Hrvatskoj. U jednoj bilježci iz 12.—14. stoljeća kaže se doduše „Tempore Suinimiri fuit Petrus Suacig banus"; 2 no taj se „Petrus Suacig 1 Rački, Doc. 129. 2 Rački, Doc. 486.
