VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 27
Prilog povjesti hrvatskog plemstva. Kada je god. 1896. počelo izlaziti moje djelo o hrvatskom plemstvu „Der Adel von Kroatien und Slavonien" 1 , odmah se je digla velika hajka u magjarskim novinama i strukovnim listovima proti meni i mojemu „šovinističkomu" djelu, u kojemu govorim o hrvatskom plemstvu, kojeg niti ne ima! Dapače jedan od najodličnijih magjarskih historičara pisao je nedavno doslovce sliedeće: „Dr. Bojničić može kolikogod knjiga pisati o hrvatskom plemstvu, ipak ne će nikada u stanju biti dokazati, da n Hrvatskoj imade osim ugarskih plemića hrvatske narodnosti još i autohtonog hrvatskog plemstva"' Koliko vriede ove i slične tvrdnje magjarskih historičara, poznato je svakomu, tko se iole bavi sa hrvatskom povješću. — Ta u čitavom srednjem vieku spominju listine stara hrvatska plemena, osobito dvanaest glavnih plemena (nobiles duodecim generationum regni Croatiae), od kojih su izvodili lozu svoju svi, koji se pribrajaše hrvatskomu plemstvu. Dapače baš ovo porieklo od starohrvatskih plemena bilo je pravi titulus nobilitatis. 0 hrvatskim plemenima i njihovom plemićkom pravu obširno i temeljito razpravlja Vjek. Klaić u svojoj iiepoj radnji »Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća",* s toga se ne trebam ovdje na to, bez svake dvojbe autohtono, hrvatsko plemstvo dalje obazirati. Ja ću ovdje samo nekoliko primjera navesti, iz kojih se jasno vidi 5 da su i sam; ugarski kraljevi još i u kasnije doba priznavali, te dapače i _sami podjelivali baš hrvatsko plemstvo. God. 1412. kralj Sigismund u jednoj svojoj izpravi nazivlje Mikča sina Markovog, Jakova sina Pavlovog i Ivana sina Petrovog od plemena Šubić: „nobiles de Berberio generationis Subich, regni Croacie nobiles". 3 Mnogo je važnija listina kralja Viadislava II. od 27. listopada 1490., kojom gradjaninu i kancelaru grada Senja Ivanu Sakciju i njegovim sinovom Bernardinu i Bassanu podjeljuje plemstvo kraljevstva Hrvatskoga. Ova u izvorniku sačuvana, nedvojbeno istinita listina, koja se sada na1 Nürnberg, Bauer & Raspe. 3 „Rad" CXXX. 18973 Fejér, Cod. dipl. V, 5, p. 333—335.
