VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 23

23 Još na jednom mjestu samo spominje Konstantin hrvatskoga bana. Opisavši naime u poglavlju 31. istoga djela, kako je Hrvatska jaka po svojoj vojsci na kopnu i na moru, završuje ovako: „Ali tako veliku snagu i toli obilatog naroda imala je Hrvatska samo do arhonta Krasemera (Krešimira) ; kad je taj umro, bude njegov sin Mirosthlav (Miroslav) iza vlade od četiri godine od bana Pribunje (ènô rov Uqißowla ßosavov) ubijen, pak se rodiše u zemlji nesuglasice i mnoge borbe, za kojih se smanji konjaničtvo i pješadija, kao i broj sagena i kondura (ladja)".

1 Iz ove vijesti doznajemo ne samo zá ime bana Pribunje, nego i to, da je u bana bila velika vlast, napokon, što je najznamenitije, da je prije polovice X. stoljeća bilo bana, koji su se dizali na hrvatske knezove (arhonte), te ih pače i ubijali. Prema svemu izloženomu može se s mnogo razloga iznieti ova hipoteza : Stara Liburnija, naime današnja ličko-krbavska i riečko-modruška županija, nijesu u prvi kraj pripadale hrvatskoj kneževini, koja je na tlu starorimske Dalmacije tiekom VII. i VIII. stoljeća nastala od pojedinih razasutih župa, — nego je ta stara Liburnija, u kojoj se poimence iztiču tri župe, krbavska, lička i gatanska (gacka), bila izprva samosvojna oblast pod svojim knezovima ili arhontima, te je tek na koncu VIII. ili na početku IX. stoljeća silom ili milom pridružena hrvatskoj kneževini. Ona se je medjutim i poslie sve do polovice X. stoljeća smatrala za neku zasebnu oblast, kojom je u ime hrvatskoga kneza upravljao ili vladao ban, a taj je više ili manje bio zavisan od hrvatskoga kneza (dux, aoywv). No bilo je i odmetnih banova, kao Pribunja, koji su svojim bunama pokretali silne smutnje i gradjanske ratove. Indirektnih dokaza za ovu hipotezu ima više. Od triju župa, kojima je po Konstantinu u polovici X. stoljeća vladao ban, bila je najsjevernija Gatanska ili Gicka (oko današnjega Otočca), koju naš izvor zove „rouc'Qrjxa". Žitelji te župe zovu se u franačkim spomenicima IX. stoljeća imenom „Gtidnscani"

', a mora da su bili na glasu, jer god. 818. znade za njih i Einhard, životopisac Karla Velikoga i sastavljač znamenitoga ljetopisa. On spominje te Gadčane (Guduscani) naporedo s Bornom, knezom hrvats'dm u nekadanjoj Dalmaciji, i s knezom Ljudevitom, koji je vladao u gradu Sisku nekadanjom doljnom Panonijom. Baš g. 818. desili su s 3 na dvoru njemačkorimskoga cara Ljudevita Pobožnoga poslanici kn?za Borne i Ljudevita, kao i poklisari Gadčana (Guduscani), koji su s/i priznavali vrhovnu vlast franačko-rimskoga cara. Kad se je sliedeće godine 819. knez Ljudevit digao na Franke, da oslobodi svoju zemlju od njihove sile, knez 1 Rački, Op. cit. 398.