VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 237
237 miniku predij Kamenik (Kemenic), za koji se je dotle parbio s dva plemića, pošto su dva kanonika i tri dvorska župana prisegla, da je taj predij od starine pripadao biskupu zagrebačkomu. 1 U suvremenim spomenicima zove se Kalan vazda „gubernator" ili „duca", a nikada ban. Medjutim on je zaista vršio bansku vlast, pače u jednoj povelji kralja Andrije od g. 1209. čitamo : „tempore magistri Gaufredi Marcel et Kalani bani tam in Dalmácia quam in Croacia sicuti pater noster bone memorie B(ela) rex . . . concesserat . . .", 2 po čemu sudimo, da su i suvremenici smatrali Kalana banom, samo što se nije službeno tako nazivao, po svoj prilici zato, jer je bio svećenik i biskup. 7. Dominicus (1194—1195.). Kralj Bela II. (III.) bijaše g. 1194. svojemu najstarijemu sinu Emeriku predao upravu Dalmacije i Hrvatske. U jednoj povelji od 9. srpnja 1194., izdanoj u Tinju, blizu Zadra, čitamo : ^Régnante domino nostro Bela, serenissimo rege Hungarie, Dalmatie, Chroatie atque Rame, et Almerico, filio eins, super Dalmatiam et Chroatiam" ; u drugoj povelji opet, izdanoj 1195. u Zadru, stoji: „Regnante domino nostro Bela Ungarie, Dalmatie, Rame rege, et Enrico eius filio, bis coronato, Dalmatiam et Croatiam féliciter gubernante .. ." 3 Nesumnjivo je dakle, da je Emerik kao dva put okrunjeni kralj bio upravitelj Hrvatske i Dalmacije g. 1194—1195. Emerik je bio tada u Hrvatskoj ono, što su inače bili hercegi (duces) kraljevskoga roda. No uz kralja (hercega) Emerika spominje se istodobno 1194. i 1195. takodjer i ban Dominik, premda se nigdje ne kaže ime njegove banovine. U jednoj izpravi od god. 1194. potvrdjuje „Dominicus banus" darovnicu nekomu samostanu sv. Marije ; a u drugoj povelji od 1195. nalazimo medju svjedocima „Dominico bano".* Tko je taj „Dominicus banus"! Kralj Bela, otac Emerikov, zove u jednoj povelji od g. 1194. bana Dominika „noster dilectus cognatus", a poslije zove i kralj Bela III. (IV.) Dominikova sina Borsa „cognatus noster". 5 Po tom sudimo, da je ban Dominik bio u rodu s kraljevskom kućom Arpadovića. Wertner piše, da je Dominik bio de genere Miskócz, i da je g. 1188. bio sudac kraljevske kurije, a 1192. i 1193. takodjer župan u Bodrogu. Godine 1207. nije bio više na životu. Njegova supruga (valjda Grkinja) i sin njegov Bors (Boris?) spominju se prvi put g. 1194. O Dominiku i njegovu rodu pisao je obširno pomenuti Wertner 1 Tkalčić, Monumenta episcopatus Zagrabiensis, L, pag. 5. i 6. 2 Tkalčić, op. cit. pag. 21. Stariji izdavači te povelje čitali su mjesto „Kalani bani" posve krivo „Rulaan Bani" i tako je i inače kritični Mikoczy u svoju „Banorum séries" uvrstio bana toga imena (Ruulanus banus), pag. 71. 8 Kukuljević, Cod. dipl. II., pag. 172. & 178. 4 Fejér, Cod. dipl. II. pag. 299. i 301, 5 Wenzel, Cod. Arp. XI. pag. 56—57; Fejér III. 1. p. 456—458., III. 2. pag. 60., S8., 189., 192.
