VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 238

u svojem magjarskom djelu „Az Árpádok családi története" (str. 593.) Tu je takodjer pokušao objasniti, kako je Dominik bio u rodu kraljevskoj porodici Arpadovića. 8. Andreas" (1198.). Andrija bio je ban za upravljanja istoimenoga hercega Andrije, brata kralja Emerika. Već u povelji od 31. ožujka 1198., kojom je herceg Andrija potvrdio samostanu sv. Kuzme i Damjana posjede, što no su mu nekad darovali kralji Krešimir i Zvonimir, čitamo medju prisutnim svjedocima: „Nicolay iadertini archielecti, Andrée bani, Macarii comitis".

1 Ban Andrija prati hercega svagdje kroz čitavu godinu 1198. Kada herceg nakon pobjede u Humu i Raši stoji s vojskom svojom kod Ostrovice, te odanle polazi u Krupu, gdje boravi oko 6. svibnja, vazda je uza nj ban Andrija: „Andree egregii bani et suorum procerum habito consilio".

2 U povelji, kojom je herceg 11. svibnja zagrebačkomu biskupu Dominiku podielio pravo, da sam sudi svojim podanicima, čitamo „Andrea bano existente"? Napokon stoji u povelji hercega Andrije, kojom je hvarsku biskupiju podložio spljetskoj nadbiskupiji, ovo: „Andrea bano, comité Macharia, comité Joseph, comité Marco, comité Andronico filio bani"*. Ban Andrija imao je dakle sina Andronika. 0 tom Androniku čitamo u jednoj poslanici pape Inocentija III. od god. 1208. ovo: „Cum bonae memoriae Margarita, quondam uxor bonae memóriáé Andreáé comitis de Simighio, amita charissimi in Christo filii nostri illustris regis (Andreáé) Hungáriáé . . . hospitali dotem suam in ultima voluntate legaverit intuitu pietatis, nobilis vir Andronicus filius comitis supra dicti, eandem dotem contra iustitiam detinet."

5 Po ovom mjestu sudimo, da je Andronik zajedno s otcem svojim bio u svojti hercegu i potonjemu kralju Andriji, pošto je njegova majka Margareta bila „amita" (tetka) istoga hercega i kralja. Ban Andrija bio je dakle tetak hercega Andrije, a šurjak kralja Bele II. (III.). U jednoj izpravi oko g. 1200. posvjedočava neki svećenik Velcenus, da je svojim očima vidio i svojim ušima čuo, „qualiter Adrianus Ungarns et iudex regis Ungariae, ac tempore illo banus regis Ungariae, quodam furore afflictus ascendit super equum suum, et dum contra honorem ecclesiae sancti Benedicti equitaret, nutu divinu de equo suo cecidit recognoscens se malum fecisse, dedit praedictae ecclesiae s. Benedicti de Spalato terras de Saline .. ."

G Pošto banu Adrijanu u to vrieme 1 Kukuljević, Cod. dipl. II. 191. 2 Ibid. pag. 193. 8 Ibid. p. 194. Vidi još p. 199., gdje stoji „bano existente Andrea". 4 Ibid. pag. 200. 5 Pray, Dissertatio de prioratu Auranae, p. 106. 6 Kukuljević, Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae saeculi XIII., u Starinama jugosl. akademije XXI. p. 229.