VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 233

233 piše dalje- „. . . contigit ut quidam Ungariae regis comes nomine Sergius ad subiiciendam praedictam imperio huius civitatis Arbensis gentem et insulam ingrederetur".

1 Taj je naime Sergije sabrao vojsku i brodovlje od Senjana, Cresana i Krcana, te se je izkrcao kod sv. Petra na otoku Rabu, i stao je harati polja i lugove, Rabljani uvidješe, da mu se ne mogu oprjeti na otvorenom polju, pak udesiše tako, da se je jedan dio zatvorio u gradu, da ga brane, a drugi su se ukrcali usvoja tri broda. Sergije bijaše ostavio svoje brodove same bez vojske, te je onamo slao svoj plien. Rabljanima medjutim podje za rukom brodovlje njegovo zapaliti, te onda neprijateljsku vojsku na svom otoku zarobiti. Jedini Sergije, čini se, srećno je umakao. Legenda doduše kaže, da je pomenuti Sergije bio „comes", ali Mikoczy sudi posve pravo, da je i on bio ban, pošto su se njegovim zapovjedima pokoravali svi Hrvati i žitelji romanskih gradova na otocima. Mikoczy nadalje misli, da je Sergije bio banom oko g. 1105., a svakako prije, nego što se je Zadar pokorio kralju Kolomanu.

3 Ime Sergije bilo je u Dalmaciji vrlo obično još za narodne dinastije; g. 1107. spominje se u izpravi, kojom je Vekenega darovala samostanu sv. Marije u Zadru neke zemlje u Obrovcu, kao prvi svjedok „Sergius, nonensis comes".* Medjutim se i u jednoj povelji kralja Stjepana III. (II.) od g. 1124. čita: „Ego Sergius comes laudo et coníirmo".

4 3. Anonymus (1116.). U jednoj kratkoj mletačkoj kronici iz konca 12. stoljeća ili iz početka 13. pripovjeda se, kako je mletački dužd Ordelafus Faletro opet osvojio dalmatinske i hrvatske gradove u primorju. Tu čitamo doslovce: „Anno dom. mili. cent, quinto decimo mense augusti indicione octava Ordelaffus Faletro dux exivit cum exercitu in Dalmácia et cepit eam prêter Jaderam et Belgradum et rediit in Veneciam. Postea vero in venturo mense madio iterum exivit cum equitibus et navibus in Dalmácia, et in die sancti Pauli ipse dux cum paucis equitibus fugavit Banum cum magna multitudine de campo et cepit Jaderam et fortissimum Castrum, quod in ea erat valde et munitum, et urbem Belgradum. Cepit etiam inexpugnabile Castrum quod vocatur Sibinicum et evertit illud a fundamentis et sie tenuit totam Dalmáciám in manu valida unde comités Ungrorum cum nobilibus viris et mulieribus multis, cum pueris eorum captivi dueti fuerunt in Venecia.

5 1 Farlati, op. cit. p. 334. 2 Op. cit. pag. 49—51. 8 Kukuljević, Cod. dipl., II. p. 13. * Ibid. pag. 25. 5 Simonsfeld H., Kurze Venezianer Annalen, u „Neues Archiv der Gesellschaft für ältere deutsche Geschichtskunde", I. Band, 1876., pag. 404. I potonji Ijetopisac mletački Andrija Dandulo spominje tu vojnu: „1116. Dux autem (Ordelaphus) in proximo mense Maii . . . contra Hungaros, qui ad subveniendum Castrum Jadrae redierant, Dalmatiam