VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 133

133 mnogo pričati, kako je Belus s pomoću Srbije, Bosne i Normana ne samo odbijao navale pretendenta Borisa Kolomanovića, nego i njegovih zaštitnika: byzantskoga cara Emanuela Komnena i njemačkorimskih careva Konrada III. i Fridrika I. Barbarosse. Pričajući o tim borbama ljetopisci spominju više puta i Belusa, te nadopunjuju tako podatke o njemu, koje smo skupili iz izprava. Tko je bio taj ban i palatin Belus? Ugarski ljctopisac Ivan Turčanski pripovieda, kako su Niemci provalili u Ugarsku i kako ih je 11. rujna 1146. kod rieke-Fišahe suzbila ugarska vojska. U opisu boja imade i ovo mjesto : „Tune avunculus domini regis (Geysae), Belus Ban nominatus, gloriosus in millibus suis, irruens super agmina Theutonicorum, percussit eos ex aduerso grauiter, et magnam stragem fecit in illis".

1 Iz toga podatka doznajemo, da su i Ugri u ono vrieme Belusa poglavito cijenili kao bana ; a drugo, da je Belus bio u rodu kralju Gejzi, pošto ljetopisac kaže za nj, da je „avunculus domini regis". Po tom bi ban Belus bio ujak kralja Gejze, dakle rodjeni brat kraljice Jelene, dosljedno sin srbskoga velikoga župana (Bele) Uroša I. Podatke ljetopisca Ivana Turčanskoga potvrdjuju i drugi ljetopisci, tako ugarski, kao i strani. Chronicum Pictum Vindobonense, koje imade viesti iz istoga izvora kao i Ivan Turčanski, javlja nam o pomenutom boju kod rieke Fišahe gotovo isto ; jedino je viest o banu Belusu korektnije zabilježena: „Tune avunculus domini regis, Bele ban nominatus, gloriosus in milibus suis .. I Heinrich von Muglen u svojoj njemački pisanoj „Chronik der Hunnen" spominje bana Belusa kao ujaka kraljeva : „do Izu prach des Kuniges ohem (Oheim) Polislau (izkvarcno mjesto Belus ban) mit sein gesellen" ;

3 pače i njemački glasoviti kroničar Otto Frisingensis u svojoj biografiji cara Friderika Barbarosse (Gesta Friderici) spominje „avunculus suus (regis Geysae) Bela dux" i opet „avunculum Belum"J Napokon i ruski ljetopis Lavrentjevski spominje za god. 1144.: „i Ugri privedi, bana koroleva uja".

h 1 Schwandtner, Script, rer. Hung. I. 145. Tu je krivo štampano „Tune auunculus domini regis Belae, Ban nominatus ...;*, što nema smisla. U toj bitci borio seje i neki „comes Uros", možda brat kraljice majke Jelene. Za kralja Stjepana III. bio je palatinom ugarskim „Janus, filius Urosa" . . . Ibid. p. 139. 2 Chronicum Pictum Vindobonense, izdao Flori.inus M., Históriáé Hungaricae fontes domestici II. Lipsiae 1883. (p. 218.). 0 odnosima ove kronike prema kronici Ivana Turčanskoga vidi studiju: Kaindl R. Fr. dr., Studien zu den vingarischen Geschichtsquellen. VII. Wien 1898. (Separatabdruck aus dem Archiv für österreichische Geschichte. Bd. 85. II. Hälfte, Seite 431. i dalje). 8 Kovachich M. G„ Sammluug kleiner, noch ungedruckter Stücke .. . Ofen 1805. p. 75. 4 Pertz J., Monumenta Germaniae historica, Scriptores XX. p. 369. i dalje. 5 Grot K. Iz istorii Ugrii i Slavjanstva v XII. vêkê. Varsava 1889. str. 40, nota 3.