VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 132
132 da je te obje časti obnašao za čitavo vrieme, što se je desio na dvoru kralja Gejze II., naime od god. 1141. do 1158. Vrlo je zanimljiva pojava, gdje nakon četrdeset godina, što se je Hrvatska sklonila pod okrilje Arpadovića, jedna te ista osoba obnaša najvišu državnu čast u Ugarskoj, a podjedno najvišu državnu čast u Hrvatskoj, i to tako, da se po najautentični]im službenim izpravama ne može razabrati, koja je čast u obće tada više vriedila, da li banska ili palatinska. Ta jedan put zovu ga službeno „comes palatinus et banus", a drugi put obratno „banus et comes palatinus". I ta vrlo zanimljiva pojava bjelodano dokazuje, da ugarski Arpadovići nisu Hrvatske osvojili i pokorili, kako su to neki historičari ugarski 19. stoljeća nasuprot svim starim spomenicima prikazivali! Belus kao ban i palatin gotovo kroz dva decenija bio je nesumnjivo vrlo znamenita ličnost, pak je stoga vriedno i potrebito, da se s njim ponešto više pozabavimo. Ali prije treba da si dozovemo u pamet neke inače poznate činjenice iz historije ugarske u XII. stoljeću. Ugarski kralj Koloman, koji je od god. 1102. bio podjedno prvi kralj hrvatski, ostavi na samrti priestolje svomu sinu Stjepanu III. (II., 1114.—1131.). No taj nije mirno vladao, jer se je imao boriti s pretendentima, koje je objeručke pomagao byzantinski car Ivan Komnen. Ti su pretendenti bili: najprije Kolomanov brat Almns, nekadanji kralj hrvatski, a onda Kolomanov naravni sin Boris (od kijevske kneginje Eufemije). Još Koloman bijaše brata si Alma i njegova sina Belu dao osliepiti (1113.). Stjepan III. (II.) umre god. 1131. bez potomaka. Pred smrt pozove na svoj dvor svoga stričevića Belu Sliepoga, sina Almova, te ga odredi za svoga nasljednika. Podjedno posla u Srbiju poklisare velikomu županu Beli Urošu L, svojemu dosadanjemu savezniku proti byzantskomu caru Ivanu Komnenu, te zamoli njegovu kćer Jelenu za ženu svojemu sliepomu stričeviću. 1 Tako postade Jelena, kći srbskoga velikoga župana, kraljicom u Ugarskoj i Hrvatskoj, a tim se još jače učvrsti savez izmedju Ugarske i Srbije proti zajedničkomu neprijatelju, byzantinskomu caru Ivanu Komnenu. Kralj Bela Sliepi umre god. 1141., ostavivši za sobom tri sina: Gejzu, Ladislava i Stjepana, od kojih je najstariji Gejza zasio priestolje otčevo. Čim se je zakraljio Gejza L (II., 1141.—1161.), namah se pojavi na njegovu dvoru Belus, koji je onda gotovo kroz čitavo vladanje njegovo sve do god. 1158. bio prvi čovjek u državi, upravljajući njom kao herceg (dux), ban i palatin. Ljetopisi ugarski, njemački i byzantinski umiju 1 . . . „misit nuntios in Seruiam, et filiam Uros, comitis magni, in legitimam uxorem Belae traduxerunt . . .". Joannis de Thwrocz chronica Hungarorum apud Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum I. p. 141.
