VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 124

124 4. U župi Trgu (Ozalj)

: Ivana Kramarića, Jurja Stankovića, Ivana Peranskoga, gospode Budačkih i Soldatićev. 5. U župi Hrnetić: gosp. Vojnovića, Bolte Oršića, Kristofora Hranilovića, gospodje Zvereićeve (Szverchichianae) i gosp. Zaurera. 6. ÎJ župi Mahićno: Stjepana Silija, Ivana Zmajlovića, Ivana Perànskoga, Jurja Desića, Ivana Babonožića i Stjepana Medunića.

1 7. U župi Vrhova: Jurja Kukuljevića i Jurja i Franje Zebića.

1 S. U župi Krašić: Stjepana Medunića. 9. U župi Pribić: dvorac unijatskog biskupa (Illmi ac Rssmi D. Eppi Vallacorum) u Pribiću, zatim dvorovi: Oršićev u Loviću, Mije Milošina na Konjarićevom vrhu (sada Konjarići u župi Prekrižje), Petra Milošina u Pribiću, Ivana i Jurja Deli vuka u Pribiću, Matije Spišića na Hruškovom vrhu (sada Hruškovec) i Petra te Stjepana Jankovića u Kestelu. 10. U župi sv. Jana: Bolte Vuka Nagy-ja i udovice Vernićeve. 11. U župi Plešivica: Ivana i Jurja Hrvoja, Stjepana Hrvoja, Ivana Hrvoja u Rieki i Kristofora Ličkovića. Priobćio Jariko Barle. Grb grada Petrovaradina. Premda je Petrovaradin dosta staro mjesto, to ipak nije imao sve do polovice prošloga vieka svog posebnog pečata, odnosno i grba. Kao vojnoj obćini (Militär-Gemeinde) podielilo je 8. listopada g. 1751. ratno vieće gradu i tvrdji petrovaradinskoj, odnosno kako izprava veli „Frey- und Schützen Comagnie", pečat, kojim se imade kod izdavanja izprava služiti. Ova izprava pisana je na poduljoj pergameni, a u sredini gore naslikan je bojama pečat, odnosno podicljeni grb. Taj grb jest sliedeći : Sferičan štit razdieljen u četiri polja: 1. i 4. zlatno s razkriljenim crnim dvoglavim orlom; 2. srebreno, u njem rastuća slika sv. Petra, odjenuta u modro odjelo, a zaogrnuta zlatnim plaštem, desnicom dignutom u vis drži dva zlatna ključa, a ljevicu polaže na srdee; 3. modro, a u njem pet amo tamo letećih zlatnih ptica (golubova); u sredini štita stoji mali crveni dole zaokruženi štitić (Herzschild), a u njem na desno okrenuto savito oklopljeno rame, držeći u piesti krivošiju sablju. Na spomenutom sferičnom štitu stoji zlatna petolista kruna, urešena modrim i crvenim draguljima, a na njoj o lakat podbočeno rame, kao što je u malom štitiću. Štit počiva na unakrst složenim trofejima (dva topa, dvie sedam puta zlatno i crno, dvie isto toliko puta crveno i biclo po dužini izprugane zastave, jedan bubanj bielo i crveno oličen, dva mjedena talambasa i kugle od topova), a drže ga s desna oklopnik s drvenom kijačom u desnici, naslonivši ju (kijaču) o rame, okrenut glavom na desno, s lieva vojnik odjeven u modri haljetac, crvene hlače, žute čizme, opasan srebrenim pojasom, a pokrit kučmom od krzna, iz koje na desno viri crveni tulac, — držeći u lievici željezni (četveroperi) buzdovan, naslonivši ga o rame. Oko ciele ove slike medju dva koncentrična kruga teče naokolo nadpis : t SIGILLVM LIBERA E CAESAREO REGIAE MILIT ARIS COHORTIS PETROVARADIENSIS. Promjer cielog tog pečata iznosi 140 mm. Izprava sama glasi pako ovako : 1 Ovi su ipak morali svomu župniku plaćati stolarne pristojbe.