VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 115

Iz sirski pisane „Crkvene povjesti" Joannesa Efeskoga. Sirski, jerrnenski i arabski izvori historijski (historije, kronike, geografska djela) znamenito popunjuju izvore grčke i latinske za poznavanje povjesti bizantinske u obće, a balkanske historije napose. Osobito nas u njih zanimaju najranije viesti, bilo o sudbini zemalja balkanskih samih, bilo o Slavenima. Tih se izvora sve više ili sve bolje odkriva i prevodi na latinski, francezki, englezki, ruski, a i njemački. Bio bi, čini mi se, zahvalan posao, kad bi se iz izvora pomalo izvadila i u nas naštampala ona mjesta, koja se rtas tiču direktno ili indirektno. Donosim ovaj put sedam izvadaka iz sirske „Crkvene historije" ('

Ex/lrpiaorr/Jj) Joannesa Efeskoga, monofisitskoga episkopa „Azije" (u Efesu), koji je u drugoj polovini VI. stoljeća (stariji je dakle suvremenik Menandera Protektora) duže vremena živio i u samome Carigradu. Umro je posije god. 586., a njegovo pripoviedanje, koliko nam je sačuvano, obseže dogadjaje osobito monofisitsko - crkvene, ali donosi i svjetskih dogadjaja od godine 536. do 586. po Is. Izvadjene ovdje viesti tiču se: jedna (br. III.) Slavena, jedna (br. I.) Avara i Slavena, jedna (br. II.) Avara, a četiri (br. IV., V., VI. i VII.) govore o padu grada Sirmija u avarske ruke i propasti toga sjevernoga branika grčko-rimskoga carstva. Osim englezkoga prevoda ovoga III. (sačuvanoga nam direktno i podpuno) djela te „Crkvene povjesti", koju imamo od R. Payne Smitha (Oxford, 1860.), možemo upotrebiti i njemački prevod Jos. Schönfelder a (München, 1862.). Donosim onih sedam mjesta po ovom potonjem prevodu, i to, zbog naučne akribije, u samome njemačkom jeziku. I. Knjiga V., pripovjest 19. : .... u početku vlade cara Maurikija (582—602.). Nachdem er (car Maurikije) heraufkam und zu herrschen begann, so eilte er sogleich hin žu ihm (melitenskom episkopu Domitijanu, rodjaku svojemu) und mit ihm, seinem innigsten Vertrauten, der ihm näher stand als Alle, — seinem Rathgeber und Tröster in den harten