VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 114

114 vu hisu po chetvericze dovlekel, y onak da je zachel javkovati y na pomagai krichati, govorechi, da ne bu nigdar, vech hodil niti od onoga vremena si vel, ar da szu ga Margeta y z Ferekom szinom szvojem nog y sivlenja mentuvala, y onak po sivotu da je vesz na falate ehern posztal, kak da bi naibolje gdo na falate s chem sztukel y na mesztah kakti z grebenom zbol, y vu one onakve nevolje do chetertoga dneva da je mus njcin vumreti moral, zatem da je dala Margetha ovu praesesznu zimu nekak pred bostehem szinu njeinomu Janku, leth okolu 12 sztaromu buduehemu, nekakovoga mesza falatecz, y da je dete njeino povedáló, kada mu je Margeta tho meszo iz rora z nekakovoga lonchicha dala bila, da mu je rekla, da nai nikomu ne da toga mesza jeszti, niti ga matere nai ne kase, koje takovo meszo da bi szin njen bil pojel, da ga je taki na vredom od nekoteroga szuszcda, navlaztito Stephana Vlahovichka, domov doi­ducha vu hise na pomagai vichuch y raztesuch nasla, govoreehega, da ga nekai na szerezu sge y peche, kojemu kada bi dala vszakojachkoga blagoszlovlenoga czvctja, a oszebuino szvecztva, kojega je jos pokoini njein mus pri patreh ka­puczinech zagrebechkeh dobil bil, y ona ga je v ladicze szvoje zachuvala szi bila, kadila y napajala je, kojega kak je napoila y nakadila, da je szproti oti­metati zachel jednu czelu noch y do drugoga poldneva nepresztancze bluval y van metal je na tuliko, da je komaj siv osztal, kojemu kada bi vre lese bilo chesz jedno drugi ali treti dan, poveda, da je pitala gore napiszanu Margethu, kakvoga naimre mesza detetu njeinomu dala je pojeszti, da je komai sivo od njega osztalo, kojoi taila je, da ona nikakovoga mesza szinu ili detetu po­jeszti ni dala, kai vendar isztina ni bila, buduch da je jedina szneha rechene Margete povedala, da je za isztinu ona szinu njeinomu dala ono meszo po­jeszti, od kojega je van metal, koje je pređi toga vu jednom lonczu za rorom ehuvala, szkojega pako zroka detetu njeinomu je vuchinila, toga je szneha po­vedati ni znala. Super qua taliter modo praevio per me collecta inquisitione praescriptorumque testium fassione praesentes litteras meas testimoniales, sub propriae manus subscriptione et usualis sigilli appositione, necessarias extradedi de dato expeditionis in curia mea Kuplenovo, die 21. Octobris anno 1746. Georgius Dragovanich, attacti Comitatus Zagrabiensis judex nobilium m. p. In dorso. Originale inquisitionis contra agilem Margaretham, providi olim Stephani Vlachovich relictam viduam, in facto magiae incusatae. Izvornik u arkivu županije zagrebačke. Fase. 6. Nr. 279. Priobćio E. Laszowski.

Next

/
Oldalképek
Tartalom