VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 83

M, STANISAVLJEVIĆ: BARANOVE ŽEMLJE S3 vak u Zagrebu veli Klaić u toj knjizi: »... dalje je Andrija god. 1200. tadanjem kanoniku i dekanu kaptola Baranu poklonio neku ošastnu zemlju, koja se još danas zove po svom novom gospodaru Borongaj.«

2 Klaić je očito mislio da je »terra hominis Jerosa« današnji Borongaj na području Zagreba. Nije nam poznato, da li je i kako je Klaić potanko obrazložio tu svoju misao. U izpravi se spominju samo dva određena međaša te zemlje »Dulus fluvius« i »villa Pete et Vete«. Kaptolski posjed Borongaj, danas najiztočniji dio Zagreba, leži između potoka Blizneca i Štefanovca južno od glavne ceste Zagreb-Sesvete. Nijednomu od ta dva međaša ne nalazimo traga u blizini današnjeg Borongaja. Prema tomu za spomenuto Klaićevo mišljenje nema potvrde. Tkalčić objelodanjujući ovu izpravu

3 označio je u regestu da je zemlja Jerošina »današnji Jarun« t. j. selo na obali Save tik do zapadne međe područja grada Zagreba. Ni za ovaj Tkalčićev domišljaj nemamo potanjih dokaza. Položaj sela »Pete et Vete« pokušao je s priličnom vjerojatnošću odrediti Ćuk. Po njegovom mišljenju bilo je selo »Pete et Vete« »negdje na Kašini oko današnjeg Šašinovca i Popovca«.

4 Time je neizravno određen i položaj zemlje Jerošine, koja neposredno graniči sa selom »Pete et Vete«. Zemlja Jerošina bila je prema tomu od prilike između sela Popovca (danas Vugrovečki Popovec) i glavne ceste u obćini Kasina, kotara Sv. Ivan Zelina, 2. »... uilla ecülesie,, quam t'entx it B a r a n u|s d e c anus...« (1201. Smičiklas, Codex IIL

—7). God. 1201. potvrđuje Emerik, kralj ugarski i hrvatski, zagrebačkoj biskupiji njezine posjede. Među ostalim međašima zagrebačkog posjeda biskupije navodi se u izpravi i ovaj: »Item a maiori Blisna uersus septemtrionem dirigitur ad uillam ecclesie, quam tenuit Baranus decanus.« Međe spomenutog posjeda navedene su u ovoj izpravi samo u glavnim potezima s vrlo riedkim detaljima, po kojima bismo ih mogli sliediti u terenu. To je učinjeno vjerojatno stoga, jer se međe toga posjeda nisu mienj ale sve od osnutka biskupije pa su bile neprieporne i obće poznate. No upravo zato je danas vrlo težko odrediti, koje je to selo, što je nekoć pripadalo Baranu, pa je prešlo u posjed zagrebačke biskupije. Moguće je to bilo današnje selo Biškupec sjeverno od Remeta kraj Zagreba. 3. »... terra Caiani c a s t r e n s i s ...« (1202. Smičiklas, Codex III—

17). Godine 1202. potvrđuje Andrija, herceg hrvatski, Baranu posjed zemlje, što je nekoć pripadala kastrenzu Kajanu, a Baranu ju je darovao Andrijin otac Bela II. kralj ugarski i hrvatski. Mede su posjeda navedene ovako: »... ab oriente confinis est terre Abraam, cognati Gurconis comitis, deinde protenditur contra meridiem ad magnam pirum confinisque est terre seruorum regis, hincque uergit contra occidentem super fontem lapideum iungens se terre castrensium, ac deinde uersus septemtrionem et iuxta Castrum Nicola annectitur publice state Zagoriensis disiungens se a dictis castrensium terris reuertensque ad inicium mete.« 2 Klaić, Zagreb 1918. str. 20. 3 Tkalčić, Povj. sporn, zagr. bisk. I. str. 9. 4 Juraj Ćuk, Povijest grada Zagreba, Garešnica 1931. str. 74—75.