VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 43

BARTOL ZMAJIĆ: RAZVITAK HERALDIKE U BANSKOJ HRVATSKOJ U Hrvatskoj nije do danas napisana ni jedna obširnija razprava, u kojoj bi bio obuhvaćen razvitak heraldike kod Hrvata od prvih pojava grbova u hrvatskim zemljama pa do najnovijeg vremena. Vrlo kratki obći pregled dao je o tom pitanju E. pl. Laszowski u malom članku, koji se nalazi u knjizi »Grbovi Jugoslavije. Izdanje Kave Hag«, Zagreb 1932., a pod naslovom: »Nešto o heraldici, napose u zemljama kraljevine Jugoslavije«. I M. Prelog pokušao je dati obći pregled heraldike u hrvatskim zemljama u članku: »Grbovi« u Stanojevićevoj Narodnoj enciklopediji SHS. Knj. I. Zagreb 1927., no taj je članak vrlo nepovezan, nepodpun i prekratak. Najpodpuniji zbornik grbova hrvatskih plemićkih obitelji, u kojem je prikupljen veliki broj grbova, jest knjiga I .pl. Bojničića: Der Àdel von Kroatien und Slavonien«, koja je izišla na njemačkom jeziku g. 1899. u Nürnbergu, u zbirci: »Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch« .To djelo ima veliku vriednost, jer je u njemu skupljeno oko 80% svih do danas poznatih grbova hrvatskog plemstva, pa je svakomu izpitivaču hrvatske heraldike bezuvjetno potrebno kao najvažnije pomagalo. No uz te dobre strane ima to djelo i neke veće nedostatke a ti su: izpuštanje gotovo svih grbova onih obitelji, kojima je podieljeno austrijsko plemstvo (hrvatski graničari), te nekih poznatih obitelji iz banske Hrvatske (na pr. Zdenčaj, Štriga i dr.), od kojih je sam autor lako mogao dobiti podatke o njihovim grbovima. Budući da je Bojničićeva knjiga izišla g. 1899., a do g. 1918. nije izišla nikakva daljnja publikacija te vrste, nisu nigdje objavljene podjele grbova novim plemićima u razdoblju od 20 godina. G. 1938. izišla je prva knjiga »Zbornika plemstva, koji izdaje V. A. cte Duišin. Do danas je izašla prva knjiga, koja siže do slova I, i 1 svežčić druge, koji sadržava slovo »I« i »J«. U pogledu ostalih hrvatskih zemalja imaju Dalmacija i Dubrovnik danas već zastarjelu i vrlo nepodesnu monografiju o dalmatinskim grbovima u knjizi F. Heyera v. Rosenfeld: »Der Adel von Dalmatien«, koja je kao i prije spomenuta Bojničićeva izišla u zbirci »Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch« u Nürnbergu g. 1873. O bosanskoj heraldici pisao je nešto obširnije L. v. Thalloczy u knjizi: »Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter« Wien 1914., te A. Ivić u knjižici: »Stari srpski pečati i grbovi«, Novi Sad 1910. Budući da je uporaba grbova u Bosni u svom dosta slabom razvoju brzo podpuno ugušena dolazkom Turaka, a dalmatinska (i dubrovačka) razvijala se je od svog početka pa do pada venecijanske (odnosno dubrovačke) republike pod sasvim drugim utjecajima od one u Hrvatskoj i Slavoniji, koje su od pojave prvih grbova u tim dielovima Hrvatske zemlje ostale trajno među sobom povezane, odlučio sam, da u ovoj razpravi obradim samo razvoj heraldike u Hrvatskoj i Slavoniji.