VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 44
44 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA Poviest razvoja grbova u Hrvatskoj i Slavoniji može se razdieliti u dva diela: prvi ide od vremena pojavljivanja prvih poznatih grbova u Hrvatskoj i Slavoniji, a to je prva polovica XIII. stoljeća, kada se uporaba grbova bila već ustalila u Njemačkoj (prvi danas najstariji poznati grb je orao na pečatu grofa Ponona cd Henneberga iz g. 1131.) kao i u ostalim srednje i zapadno evropskim državama. Prvi grbovi, koji su se kao znakovi razpoznavanja pojavili na štitovima vitezova u prvim križarskim ratovima, došli su u Hrvatsku iz Njemačke (preko Kranjske i Štajerske) kao i iz Ugarske. Prvi dio ide do izbora Ferdinanda I. Habsburžkog kraljem Hrvatske na Cetinu (1527.). Drugi dio ide od cetinskog izbora g. 1527. do g. 1918., kada je odlukom hrvatskog sabora proglašeno odcjepljenje trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od austro-ugarske monarhije, a uslied toga i od vladara, koji je podjeljivanjem plemstva podjeljivao i grbove. U novoj državi niie vladar ni po starom srbskom ustavu, a ni po kasnijim ustavima (Vidovdanskom i onom 1931.) imao prava podjeljivati plemstvo pa time ni grbove, tako da je od g. 1918. na dal ie službena uporaba grbova ostala ograničena na gradske i obćinske grbove. U prvom se razdoblju postepeno poslije prvih grbova kod hrvatskih plemena javljaju i prvi grbovi plemićkih obitelji, kao i grbovi nekih hrvatskih gradova, zatim početkom XV. stoljeća i prve grbovnice, koje su sve pisane latinskim jezikom. Plemstvo se u tom razdoblju dieli na velikaše i plemiće, to je doba stalnog lomljenja hrvatskog plemenskog plemstva i njegovo postepeno pretvaranje u feudalne plemićke obitelji. U drugom razdoblju započinje odmah poslije dolazka Habsburgovaca na hrvatsko priestolje proces sve strožeg kategoriziranja hrvatskog plemstva na pojedine stupnjeve nižeg (plemići) i višeg (baruni, grofovi i knezovi) plemstva. Taj sustav ostaje od tada pa do razpada austro-ugarske monarhije nepromienjen. Uz latinski pisane grbovnice javljaju se u tom razdoblju doskora i one pisane njemačkim, a na kraju tog razdoblja i one mađarskim jezikom. Njemačkim jezikom pisane grbovnice odnose se izključivo na podjele plemstva Sv. rimskog carstva njemačke narodnosti (Reichsadel), te na plemstvo Austrijskih nasljednih zemalja (Erbländischer-österreichischer Adel), koje se je podjeljivalo samo pripadnicima hrvatske krajine, i austrijsko plemstvo (od ,g. 1806.), osim razdoblja g. 1848.—1867. za kojeg je car kao absolutistički vladar carevine Austrije podjeljivao samo takvo plemstvo, svima onima koji su tražili podjelu plemstva na temelju visokog austrijskog odlikovanja Leopoldova reda željezne krune, kojim je osobito često podjeljivano i vitežtvo (Ritterstand) (do ukinuća te povlastice g. 1882.). Taj stupanj plemstva nije se nikada podjeljivao ugarsko-hrvatskim poveljama. Sve te novosti u ustrojstvu plemstva utjecale su i na promjene heraldičkih oblika kod grbova. I. RAZDOBLJE Najstarijim hrvatskim grbovima mogu se smatrati grbovi, koje su poprimila hrvatska plemena u vrieme križarskih vojna, a križarska je vojna kralja Andrije II. (1216.—1217.) sigurno mnogo pridoniela, da su grbovi u Ugarskoj i Hrvatskoj došli u veću porabu, jer je neki broj
