VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 30
3ü VlESTNiK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA Izprava Bele III. (IV.) iz god. 1266. Osim kritičkog osvrta na samu »zlatnu bulu«, njezine nutarnje i vanjske oznake, moramo razčistiti još neka pitanja u svezi s njezinom izvornošću, a koja bi pitanja inače mogla baciti sjenu sumnje. To je izprava Bele III. (IV.) iz god. 1266., kojom potvrđuje slobodštine stanovnicima Gradca, i neki kasniji priepisi »zlatne bule«, koji se djelomično razilaze od njezina teksta. Bela III. (IV.) izdao je stanovnicima Gradca 23. XI. 1266. god. 88 izpravu s povlasticama i granicama posjeda, koje gotovo sasvim odgovaraju povlasticama i granicama iz god. 1242. Međutim sama izprava nigdje ne spominje, da je Bela dao povlastice Gradcu »zlatnom bulom«, ili da potvrđuje stare povlastice. Izkrsava pitanje, zašto bi Bela ponovno potvrdio povlastice izdane u svečanom privilegiju (izprava iz god. 1266. jest obični privilegij) i zašto nije spomenuto prijašnje darivanje. »Zlatna bula« spominje, da su se građani Gradca dobrovoljno obvezali, da će o svom trošku vrlo čvrstim zidom opasati Gradac, 89 koji još onda nije bio tvrđava, već ga »zlatna.bula« naziva samo: »in monte«. Izprava iz 1266. ne govori više o brdu Gradcu, već o tvrđavi: »Castrum«. Prema tome građani su Gradca izvršili svoje obećanje, koje je išlo u prilog kralju Beli, koji je htio utvrditi onaj dio zemlje, pa su građani imali pravo ponovno tražiti potvrdu slobodština, koje su u neku ruku dobile veću vriednost, nakon što je Gradac postao tvrđom vlastitim radom građana. Slobodštine su gotovo iste, uz tu i tamo koju preinaku i neke dodatke, a nešto je izpušteno, u prvom redu ono, što je do 1266. god. bilo zastarjelo. Granice posjeda su također gotovo sasvim iste, samo što dolazi onaj izpušteni dio. Zagrebčani (Gradčani) sigurno su opazili odmah, čim su dobili »zlatnu bulu«, da kod opisa granica nije sve podpuno, te su time granice krnje. Budući da su gradovi u ono vrieme, kao i kasnije, imali mnogo borba i neprilika sa susjedima, koji su svojatali dielove gradskog zemljišta, bilo je od prieke potrebe imati što točnije granice pismeno potvrđene. Zato su građani tražeći 1266. ponovnu potvrdu svojih prava i granica insistirali na tome, da se upodnice posjeda, a to im je sve davala Belina darovnica iz god. 1266., u kojoj su neke povlastice dapače i proširene. Zašto bi onda činili falsifikat za isti predmet od istog vladara? Može još postojati sumnja, da je doista 1242. napisana »zlatna bula«, koja je sada u Zagrebu, ali su, opazivši pogrješku zbog izpuštenog diela, napisali drugi primjerak, koji su dali Zagrebu, koji se s vremenom izgubio, a mjesto njega su stavili onaj prvi primjerak. To nije vjerojatno, jer ne bi onaj prvi primjerak s pogrješkom sačuvali, već bi pergament upotriebili za što drugo, a ova predpostavka ujedno traži rješenje pitanja, kako je ovaj prvotni primjerak došao u Zagreb i sačuvao se. Zlatni je pečat doduše odkinut od bule, jer je vrpca pretrgnuta, ali ima veći broj i drugih bula, koje su sasvim odvojene od izprave, te kod nekih nema niti ostataka vrpce. U XIII. st. i kasnije svi su budno pazili na izprave, a osobito na zlatne bule, koje je bilo gotovo nemoguće falsificirati, pa ih sigurno ne bi dali za falsifikat. Kod predpostavke, da je »zlatna bula« falsifikat, nailazimo na potežkoće, koje se mogu riešiti više ili manje vjerojatnim kombinacijama, dok za izvornost govore sve vanjske i nutarnje oznake, te nalazimo sasvim sličnih izvornih primjeraka iz onog vremena. 88 Smičiklas, Codex V., str. 401—4.; Szentpétery, Regesta, doc. 1504. 89 »Iidem ciues uoluntate spontanea super se assumpserunt, quod expensis propriis dictum montem Grech muro firmissimo communirent«.
