VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 31

Z. TANÖDI : ZAGREBAČKA »ZLATNA BULA 31 puni onaj dio, koji je 1242. pomutnjom izpao. Tako je i nekoliko naziva popravljeno, kao Malaka u Mlaka, te Zoysca u Zawycha.

90 Privilegiji su bili glavna dokazna snaga za povlastice, a oni, koji su imali opis granica, i za očuvanje cjelovitosti posjeda. U ono pak vrieme uslied nesigurnosti putovanja bilo je opasno vaditi privilegije iz sigurnih mjesta i nositi ih, kad su ih morali pokazati na odlučujućem mjestu. Zato je bilo važno imati priepis privilegija, koji tada obćenito Izprava sa zlatnom bulom kralja Andrije I. (II.) iz god. 1224. (Kâllay-cs. levéltâr u Drž. arhivu u Budimpešti) nije mogao podpuno zamieniti izvornik, ali potvrđen s kraljevim pečatom mogao ga je zamieniti radi velikog ugleda kraljeva pečata. Zato je bilo stalo građanima, da imaju uz izvornik još koju potvrdu. Tako je n. pr. Bela III. (IV.) izdao Pešti slobodštine u izpravi sa zlatnom bulom, da pored tog svečanog privilegija izdaje i drugi, potvrđen dvostranim voštanim pečatom, s transumptom teksta samog privilegija, koji je uslied nesigurnosti putovanja opasno pokazivati.

91 Građani su često od novog kralja tražili, da im potvrdi slobodštine predhodnika novom izpravom, većinom transumirajući prvotnu izpravu, što dokazuju gotovo 90 Kad bi Zagrebčani falsificirali izpravu iz 1242., sigurno bi stavili izpravne nazive, a ne iskrivljene, jer su ih dobro znali. Naprotiv, ako je izprava nastala u dvorskoj kancelariji, nije tamošnji pisar poznavao zemljopisne nazive okolice Zagreba, već ih je napisao, kako je čuo, te je mogao lako pogriešiti, što je čest slučaj u izpravama. Te su pogrješke Zagrebčani sigurno opazili, pa su god. 1266. nastojali, da se izprave, što je i učinjeno. 91 »Quia exhibicio privilegiorum ipsorum, existens sub aurea bulla, propter viarum discrimina esse periculosa videbatur, transcriptum eiusdem de verbo ad verbum, sub munimine duplicis sigilli nostri concessimus, earn presentibus fidem volentes adhiberi, ut ad exhibicionem illius nullatenus compellantur«. (Endlicher, o. c, str. 468., Fejér, o. c, IV. 1. str. 326.)