VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 29

Z. TANÖDI: ZAGREBAČKA »ZLATNA BULA 20 kao privilegij i otvoreni list: u opisu granica posjeda u privilegiju dolazi na jednom mjestu »versus partem orientalem«, a u otvorenom listu »versus partem occidentalem«, a da ni jedno nije izpravljeno. U »zlatnoj je buli« pogrješka učinjena također kod opisa granica. Možemo uzeti s punom sigurnošću, da pogrješku nije učinio pisar namjerno. Kad bi već imao namjeru, da falsificira tekst, pazio bi, da ne okrnji smisao, već da on bude razumljiv. Upravo stoga, jer je smisao okrnjen, najbolje se vidi njegova nenamjernost. Pogrješka se nalazi kod opisivanja granica, dakle na važnom, ali ne najvažnijem dielu izprave. Izprava je bila pravna potvrda, i zato su osobitu pažnju svraćali tome, da bude u pogledu pravnog sadržaja bezpriekorna, da se kod njega ništa ne izpusti, doda ili promieni, dok su drugim dielovima posvećivali manju pažnju. Vrlo je lako shvatiti, da je pisar načinio pogrješku, ali je pitanje od velike važnosti, zašto je pogrješka ostavljena. Moraju postojati uistinu vrlo opravdani razlozi, da u jednom svečanom privilegiju ostave tako krupnu pogrješku. Najčešće je razlog, da su u izpravi ostavili pogrješke, a da izpravu nisu nanovo napisali ili da barem nisu pogrješku izpravili, pomanjkanje kontrole ili pažnje kod kontrole, odnosno labava kontrola. Nevjerojatno je, da bi to bio slučaj kod »zlatne bule« upravo radi njene važnosti i svečana oblika, pogotovo kad se i među izpravama manje važnosti i jednostavnog oblika riedko nalaze znakovi velike nepažnje i površne kontrole.

86 Držim, da je već sam pisar opazio pogrješku, a svakako ju je zapazio onaj, koji je kontrolirao čistopis, ali ju je ostavio, a da je nije niti izpravio. Kad bi je izpravio, morao bi napisati izpušteni dio ili sa strane, na margi, ili iznad samog redka, čime bi nagrdio izpravu, koja je kao svečani privilegij morala imati što ljepši vanjski oblik, koji stvarno i ima. Uobće tada nije smjelo biti na izpravi dodataka. Zato bi bilo potrebno, da ponovno napiše pisar čistopis, ali je pisanje ovakve izprave trajalo duže vrieme, naročito je bilo težko onako umjetnički narisati kolumnaciju, a onako veliki komad pergamenta, kakav je bio potreban za »zlatnu bulu«, bio je vrlo skup uslied primitivne tadanje tehnike. Uz to, izpušteni dio nije jako kvario smisao, a nalazio se nije na najvažnijem dielu teksta. Sve je to djelovalo, da su ostavili tekst, kako je bio najprije napisan, s ovom velikom omaškom. Tako je ta pogrješka, zbog koje je došla u sumnju ciela »zlatna bula«, upravo školski primjer — i to sigurno jedan od najjačih — kako je i pisar srednjeg vieka uza svu pažnju imao svoje duševne nedostatke, koji se i ovdje ogledaju.

87 8C Szentpétery nije nigdje našao tako veliki znak nepažnje kod pisanja i kontrole, da bi kod priepisa bio izpušten cieli redak. 87 »Zlatna bula« po svome podpunom sadržaju, koji odgovara svim pravilima tadanjeg sastavljanja svečanih privilegija, po svojem dotjeranom vanjskom obliku s liepim pismom i ukrasima, te zlatnom bulom spada medu najznačajnije izprave Bele III. (IV.), pa uz nekoliko njoj sličnih znači vrhunac opreme izprava za Bele III. (IV.) i ugarske dvorske kancelarije uobće. Ovakvu bi izpravu tada bilo gotovo nemoguće falsificirati. Predpostavimo li ipak, da je falsifikat, moramo odgovoriti, kada i zašto je učinjen. Prema pismu sudeći falsifikat bi morao nastati oko sredine ili krajem XIII. st., i to od ruke, koja se odlično razumjela u pismo i ukrašivanje, što nalazimo tada jedino na kraljevskom dvoru, jer kasnije ne bi mogli tako savršeno imitirati pismo i vanjsku opremu. Falsifikate bi pak činili zato, da osiguraju kakve povlastice, kakvo pravo, bilo da ono već postoji ili je prisvojeno, izmišljeno. Zagrebčani bi falsificirali »zlatnu bulu«, da dobiju u njoj sadržane povlastice i gra-