VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 113
DR. A. DAB I NO VIC: SLAVONSKI SABOR 1273. H3 roka, imao je jedan sudac ići prilikom trećeg ročišta s čovjekom iz županije i sa svjedokom dotičnoga kaptola na lice mjesta i utjerati od dužnikovih dobara po zamjernoj procjeni ono, što odgovara vriednosti dužnog predmeta ili dužne svote. Kada bi potraživanje zahvatilo i one svote, koje su neobhodno potrebne (in peculio autem petito), imao je sudac voditi obzir prema položaju dužnika i odgoditi izplatu na stanovite rokove. Ako je netko drugoga obiedio s nevjere (crimen lesae maiestatis) ili krivotvorenja novca, a nije to mogao dokazati, neka bude kažnjen sakaćenjem (poenam pati debet talionis). Ako je netko nekoga obiedio zbog nasilja, a nije to mogao dokazati, neka bude globljen polovinom krvarine (dimidii homicidii iudicium), t. j. 60 pensa. Ako je netko drugog obiedio s krađe, a to nije mogao dokazati, imao je platiti dvostruku cienu onoga, za što je tvrdio, da je ukradeno. Ako je netko drugoga pred sudom uvriedio, neka plati kaznu od 25 pensa za popravljanje jezika (iudicium linguae solvet). Kad bi to bio lakši slučaj, neka snosi parbeni trošak (iudicio agrevetur). Ako je nekome prigovoreno, da je silom prešao tuđi prag, a to se nije moglo dokazati, imao je tužitelj podmiriti dvostruki parbeni trošak. Ako su se stranke složile oko toga, da o sporu odluči dvoboj ili zakletva (sacramentum) te da se za parbeni predmet ima odrediti neka svota kao odšteta, nije sudac smio dosuditi onoj stranci, koja je u sporu pobiedila, više od ugovorenog. Ako pak tužitelj poziva tuženoga, da se zakune, ili to čini tuženi prema tužitelju, ne smije sudac odrediti, da medu njima ima odlučiti dvoboj, osim ako su stranke sporazumno na to pristale. U tom slučaju se parnica ima svršiti s polaganjem zakletve. U parnici zbog ubojstva ili krade imao je tužitelj platiti globu od 40 denara, ako se okrivljeni očistio obtužbe putem sudbene zakletve. U parnicama zbog mlina ili vinograda imao se sud vladati onako, kako je zakletva izpala (si adiudicatum fuerit sacramentum, idem debet iudicium observari). U parnici zbog novca nije smio tuženi biti zatvoren ni onda, kad mu je dug dokazan, osim ako se izpostavilo, da nema ni pokretnih ni nepokretnih stvari. Kad se parnica ticala otimačine ili nasilja, nije imao tuženi dati jamstva, ako se uzpostavilo, da je imućan (possessionatus). Nisu smjeli biti pozvani na odgovornost ni otac za punoljetnog sina (pater pro filio emancipato) ni brat za brata, kad ne živi s njim u zajednici (frater pro fratre divisionis titulo separato) osim ako su znali za zločinstvo ili su u njemu sudjelovali. U tom je slučaju svaki pojedinac imao da bude pritegnut o svojim dobrima i o svojim dielovima prema udjelu, što ga je imao u zajedničkom zločinstvu. Udio na nasljedstvu (portio haereditaria), za koji se nije nalazilo baštinika, imao je svakako ostati u rodu (generationi suae debet remanere). U parnicama zbog duga, u kojima se sudbeno popisivala tuženikova nepokretna svojina, nije sudac smio dopustiti, da vjerovnik pobere stojeće plodove ili drugu korist od zemlje, a da nije konačno pala odluka o samom dugu. Kad bi neprijatelj ušao u zemlju (hostilis incursus), a kralj bi sam išao u rat, imali su mu se pridružiti svi plemići kraljevine Slavonije ali im je slobodno bilo odrediti, da li će se podrediti izravno kraljevoj zastavi, ili zastavi kojeg od domaćih velikaša.
