VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 109
DR. A. DABlNOVIĆ: SLAVONSKi SABOR 1273. 1Ô9 Rat između otca i sina značio je za slavonske oligarhe najbolju priliku još za ojačanje njihova položaja, koji je i onako bio moćan. Ali je baš između njih bilo žestokih nesuglasica. Te su se nesuglasice zaoštrile, kad je rat između otca i sina izbio svom žestinom. U ratu, koji se vodio s promjenljivom srećom (Katona Historia critica na početku sv. VII; Huber, Geschichte Oesterreichs I, 534 i d.), došlo je do podjele Ugarske u dva diela: Stjepan je dobio iztok s Erdeljem, dok je Bela III. (IV.) gospodario zapadnim krajevima. Svaki od oba kralja imao je u svom dielu podpunu vladarsku vlast, svog palatina i svoga kancelara. Beli je bio kancelar ostrogonski nadbiskup, dok je kaločki bio kancelar mlađega kralja Stjepana. A pod Kaločom je stajao u crkvenom pogledu Zagreb s cielom Slavonijom. U Slavoniji je imao Stjepan mnogo otvorenih pristalica, koji su krivim okom gledali na uspjehe češkoga kralja Otokara te su željeli, da mu se oduzmu austrijske zemlje. Bela III. (IV.) je naprotiv htio svakako da živi u skladu s Otokarem i preporučio mu je na samrtnoj postelji svoju ženu i svoju kćer. Da razumijemo podvojenost, koja je onda vladala u Slavoniji, treba nam imati pred očima porodičnu politiku, koju su vodili tamošnji velikaši. Na isti način, kao što su se u Primorju podigle velikaške porodice, koje su živjele u stalnoj međusobnoj surevnjivosti, postojala je surevnjivost i između slavonskih velikaša. To su bili dobrim dielom doseljenici iz drugih krajeva, koje su Arpadovići kao pouzdane službenike bili naselili na svojim dobrima. Uz kralja Belu su stajali Güssingovci iz Nemet-ujvara. Njihova su se dobra nalazila u glavnom u križevačkoj županiji. U križevačkoj i u zagrebačkoj županiji sa sjedištem oko Koprivnice imali su svoja prostrana dobra pripadnici porodice Gut-Keled, koja je također njemačkog podrietla. Stjepan Gut-Keled je kroz neko vrieme vladao Štajerskom i Slavonijom. Gut-Keled će se s vremenom okrenuti protiv Bele III. (IV.) i pristat će uz mlađega kralja Stjepana i kasnije protiv Otokara. Naprama Güssingovcima i Gut-Keledima se je izticala već onda porodica Babonića. U drugoj polovini XIII. stoljeća je ta porodica u punom naponu (vidi članak o Babonićima u Hrvatskoj enciklopediji od Jaroslava Šidaka, gdje su navedena vrela). Njezine borbe protiv Güssingovaca i Gut-Keleda nisu još bile došle do svojeg punog izraza, ali su im posjedi već onda bili značajni, nešto zbog obima, nešto i zbog razštrkanosti posjeda, koja ih je stavljala u suprotnost prema moćnim susjedima. Stara je baština te porodice bila u goričkoj župi oko tvrdog Steničnjaka, u današnjem kotaru Vrginmostu, južno od Kupe na putu, koji vodi iz posavine preko Kapele do primorja. Osim baštinjenih posjeda u goričkoj župi Babonići su imali nekoliko dobara u današnjoj Kranjskoj između Kupe i Krke oko vlastelinstva Vodićeva. Kad su se sinovi Stjepana I. Baboneg i Stjepan II. razdvojili, imala je porodica dva središta: jedno oko Steničnjaka, drugo u Vodicama. Stjepan II. je u vrieme borbi između Bele i Stjepana i osobito u vrieme Ladislava Kumanca značajna ličnost. Pod njegovom upravom su Blagaj u poriečju Sane i Steničnjak. Četiri njegova sina će nositi redom naslov bana cjelokupne Slavonije. Kad je Stjepan V. nakon Beline smrti (1270.) nasliedio svoga otca, suprotstavio se je odlučno Otokaru. S njim su držali Güssingovci i Gut-
