VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 102

102 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA je tim zborovima prisustvovalo veliko množtvo ljudi. Neriedko je kralj odlučivao o pojedinim pitanjima posve nevezano ili na jednom izletu u planini ili u svojoj blagovaonici, obkoljen od ljudi iz svoje bliže okoline. Ali je uzpon novog kralja redovito značio povod širim narodnim slojevima, pripadnicima plemenskih zajednica, plemenitim Hrvatima, da pred novim vladarem iznesu svoja traženja. Područje, iz kojega su dolazili ovi plemeniti Hrvati, bili su krajevi južno od planine Gvozda prema primorju. Težko da je velikom narodnom zboru prisustvovao koji pripadnik hrvatskih plemena s boravkom u savsko-dravskom međuriečju ili Slavoniji. Kad je Ladislav Sveti god. 1091. preuzeo Slavoniju, podredio je sebi u glavnom sve tamošnje seljake, koji su odtada morali služiti kao kmetovi novom gospodaru, isto kao što su prije toga kmetovali pripadnicima hrvatskih plemena. To bi se dalo prosuditi iz izreke sadržane u »Pacta conventa«: quod omnes praedicti teneant suas possessiones ac bona cum omnibus suis pacifice et quiete«. To bi moglo značiti, da isti slučaj nije bio sa Slavonijom. Za način, kako je Slavonija prisvojena patrimoniju ugarskog kralja, nemamo doduše bližih podataka, ali mnogo govori za to, da je to prisvajanje izvršeno u obliku, koji u znatnoj mjeri podsjeća na osvojen je Britanje od strane Vilima Osvajača. Vilim Osvajač je bio vojvoda Normandije. A Ladislavov nećak Koloman je uzeo za ženu normansku princesu Buzilu. God. 1085. su Normani u Englezkoj sastavili po'pis prisvojenih zemalja. Mnogo govori za to. da je takav popis sastavljen, pošto je Ladislav Sveti stekao (acquisivit) Slavoniju (Šišićev Priručnik I, 294 i d.). Normanski utjecaj je bio veoma jak u ono vrieme u Hrvatskoj, kao što se vidi iz zajedničkog ratovanja Dmitra Zvonimira i Roberta Gviskarda protiv Bizanta (Vilim Apuljski u Monum. Germ. hist. SS. vol. IX, str. 282-—285. citiran kod Račkoga Documenta 458, i Šišićeva Povijest I, 580 i d.). Uz to se sastavljanje popisa osvojenih zemalja vršilo ne samo u osvojenoj Englezkoj, nego i u osvojenoj južnoj Italiji. Da je takav popis zemalja mogao postojati i za novostečenu Slavoniju, moglo bi se prosuditi, u koliko se toj činjenici može povjerovati, iz navoda Bele II. (III.) povodom njegova vjenčanja s drugom ženom iz Francuzke, s Margaretom, sestrom francuzkoga kralja Filipa Augusta (Smičiklas, Codex dipl. II, 133—134 i Forster, III. Bela emlekezete 139). Kralj navodi tu prihode, koje on dobiva iz Slavonije, a ti su se prihodi, sudeći po njihovu obsegu, samo mogli proizvesti iz kmetovskih desetina. Sličan popis prihoda od dobara zagrebačke biskupije ostavio nam je Ivan, arhiđakon gorički (Tkalčić, Monum. episcopatus Zagr. II). Osim ovog čisto patrimonialnog prihoda postojao je i tributum u obliku kunovine ili marturine. Taj tributum kao znak podložnosti prema vladaru, bio je u primjeni ne samo u Slavoniji, gdje je uveden, kako tvrdi Andrija I. (II.) od kralja Kolomana, nego, prema Mletačkoj republici, u kvarnerskim otocima (Klaić, Marturina u Radu CLVIL, str. 136 i d.; Rački, Docum. 32—36 i njegova razprava u Radu XLVIII.; Andr. Dandolo, Chronicon, citiran u Šišićevo j Povijesti 479: de tributo annuatim solvendo sponsionem accepit). Pogrješno bi bilo međutim izvesti iz toga zaključak, da je ciela Slavonija kao kraljeva svojina pala sa svim svojim seljacima u kraljevu podložnost: Ivan arhiđakon razlikuje naime u svojem popisu dobara